ZAGREB, 20. svibnja (Hina) - O problemu procijenjivanja povijesne uloge pojedinih osoba i događaja iz novije hrvatske povijesti, posebice onih ljudi koji su pripadali komunističkom vrhu, piše Željko Krušelj:
ZAGREB, 20. svibnja (Hina) - O problemu procijenjivanja povijesne
uloge pojedinih osoba i događaja iz novije hrvatske povijesti,
posebice onih ljudi koji su pripadali komunističkom vrhu, piše Željko
Krušelj: #L#
"(...) Razumljivo je zašto i predsjednik Tuđman u svojim
osvrtima na ta vremena često ističe potrebu objektivnog i analitičkog
proučavanja svih povijesnih procesa, jer emocionalni pristup, kojemu
teži i desni i lijevi ideološki kontrapunkt, nužno dovodi do
pogrešnih, nerijetko politikantskih, zaključaka.
Koliko je to ponekad teško, pa i nezahvalno, može posvjedočiti
upravo primjer Vladimira Bakarića, svojevrsnog simbola komunističkog
sustava, iako puno sličnosti, zapravo 'vrludavosti' u stalnom tom
dualizmu 'klasnog i nacionalnog', ima i u podužem političkom
djelovanju njegovih bliskih suradnika, poput Ivana Krajačića,
Većeslava Holjevca, Marka Belinića, pa do nešto mlađih Jure Bilića i
Josipa Vrhovca. Bakarić je, primjera radi, osjećao specifične hrvatske
probleme i interese, ali je u pravilu bježao od otvorenijih konflikata
s partijskim protivnicima, čak i pod cijenu vlastite
neprincipijelnosti, tako da je tijekom većine sukoba u pravilu
'poboljevao'. Svileni, kako su mu dali prilično vjerodostojni nadimak,
bio je zagovornik reformizma, zapravo i željan teoretičarske slave, no
sve to samo do razine koju je podržavao i predsjednik Tito. Dalje od
toga, o čemu najbolje svjedoči 'hrvatsko proljeće', nije išao,
ostavljajući na cjedilu istu onu ekipu koju je ranije ustoličio da bi
milom ili silom probijala okvire dogmatskoga komunizma.(...)"
Autor dalje u tekstu detaljnije piše o političkom djelovanju
Vladimira Bakarića.
(Hina) dp mć
200808 MET may 96
(Hina) dp mć