ILI POJEDINCA
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
PEKING, 16. svibnja (Hina) - Kina je u svoj novi petogodišnji i
srednjoročni plan gospodarskog i društvenog razvitka, temeljen na
želji da u prvoj polovici 21. stoljeća postane moderna zemlja
usporediva s razvijenim svijetom, prvi put ugradila i odredbu o
izgradnji svojega pravnog sustava.
Kako upozoravaju kineski pravnici, danas su mehanizmi za provedbu
zakona još puni rupa, a nema ni sustavnog nadzora nad njihovom
provedbom. Kršenje ili slabo poštivanje zakona, što je ponegdje
ozbiljan problem, često ne povlači nikakve posljedice. Izgradnja
društva za kakvo se zauzimaju razvojni planovi, po stručnom sudu,
traži izgradnju demokratskih i legalnih institucija, traži "od onih
koji vladaju" strogo pridržavanje zakona i upravljanje zemljom pravnim
metodama.
Riječima jednoga kineskog sveučilišnog profesora prava, samo je
vladavinom zakona moguće zamijeniti vladavinu pojedinca, kakva
obilježava tisuće godina kineske povijesti, pa izbjeći nepoznanice što
ih vladavina pojedinca nosi; primjerice, izbjeći pogrešku kakva je
bila "kulturna revolucija". Jer, kaže profesor, samo je vladavina
zakona jamstvo da se državna politika neće mijenjati ovisno o
promjenama gledišta pojedinih čelnika, niti će smjene čelnika utjecati
na nju.
Bremenitu značenjima, profesorovu je izjavu ovih dana prenijela
državna agencija Xinhua, javljajući o sastanku sazvanom radi dogovora
o pokretanju kampanje o važnosti zakona. Rezoluciju o tome donijet će
Kineski kongres, vrhovno zakonodavno tijelo čiji je predsjednik Qiao
Shi, istaknuti zagovornik demokratizacije društva posredstvom
demokratizacije predstavničkih tijela na nižim razinama, što bi ih
učinilo stvarnim političkim čimbenikom a ne samo glasačkim strojem za
odluke koje dolaze "odozgo". To je i političar koji odnose vladavine
zakona i vladavine pojedinca također ilustrira primjerom "kulturne
revolucije", tom posljednjom i najtragičnijom kampanjom koju je u
borbi za vlast, u svibnju 1966., pokrenuo Mao Zedong.
Da je Kina zemlja kojom je tisućljećima upravljala birokracija pod
vlašću pojedinca, stoji i u kineskoj suvremenoj književnosti. Da je
Mao bio "najbolji od svih kineskih careva", može se i danas može čuti
među seljacima u siromašnim područjima goleme zemlje. Da je "kulturna
revolucija" pogreška, službena je partijska ocjena i stajalište
službene povijesti, kojoj, međutim, proučavanje iste "pogreške" nije
prioritetna zadaća. Jer da to jest, tada trideseta obljetnica pokreta,
koji je na Maov ideologizirani poziv za "rušenje stožera" rezultirao
paralizom državne vlasti, strašnim obračunima unutar vladajućih
struktura te osobnim tragedijama i patnjama milijuna ljudi (da se i ne
spominje zamiranje privrede, znanosti i kulture), ne bi ostala
službeno neobilježena.
Ipak je odluka da se javno prešuti obljetnica na koju nitko nema
razloga biti ponosan razumljiva u svjetlu zaziranja kineske partije
pred krupnim pitanjima skorije povijesti, što "kulturna revolucija"
nedvojbeno jest, ali i pred neizbježnim pitanjima koje donosi
budućnost. Među njima su, primjerice, i pitanja izgradnje demokratskih
i pravnih institucija te jačanja pravnoga sustava, a sve u svjetlu
postavke da tek vladavina zakona omogućuje razdvajanje državne i
partijske vlasti.
Bez pravnog okvira, pogotovo bez poštovanja zakona, nema ni pravog
razvitka tržišnoga gospodarstva na čemu se temelje svi sadašnji
kineski razvojni planovi. Bez njihova ostvarenja, pak, nema ni
hvatanja koraka s razvijenim zemljama, što je uvjet da Kina u
međunarodnim odnosima zauzme mjesto za koje vjeruje da joj pripada.
Vladavina zakona, dakle, ili vladavina pojedinca? Za kinesku partiju
nimalo jednostavan izbor, usprkos porukama koje "kulturna revolucija"
tako obilno nudi.
(Hina) mer br
161147 MET may 96
(Hina) mer br