(od dopisnika Hine Branka Merlina) BEIJING, 21. ožujka (Hina) - Za subotnje predsjedničke izbore na Tajvanu sve je spremno. Štoviše, po općem uvjerenju zna se i njihov ishod. Ako su i različite u procjenama postotka glasova s kojima
će pobjednik za sobom ostaviti trojicu svojih konkurenata, prognoze jednoglasno tvrde da pobijediti može samo sadašnji tajvanski predsjednik Lee Teng-hui.
PROBLEMI NERIJEŠENI
(od dopisnika Hine Branka Merlina)
BEIJING, 21. ožujka (Hina) - Za subotnje predsjedničke izbore na
Tajvanu sve je spremno. Štoviše, po općem uvjerenju zna se i njihov
ishod. Ako su i različite u procjenama postotka glasova s kojima će
pobjednik za sobom ostaviti trojicu svojih konkurenata, prognoze
jednoglasno tvrde da pobijediti može samo sadašnji tajvanski
predsjednik Lee Teng-hui. #L#
Od čovjeka čije se ime zadnjih dana jednako često spominje na
Tajvanu, kao i u Beijingu i Washingtonu - naravno, s vrlo različitim
predznacima - očekuje se, dakle, da u uspješnoj političkoj karijeri
ponese i čast prvog tajvanskog predsjednika izabranog na neposrednim
izborima. Kako kažu na Tajvanu, prvog demokratski izabranog kineskog
vođe u četiri tisuće godina kineske povijesti. Uz to, ističu, u
institucionalnom se smislu ovim izborima dovršava izgradnja
demokratskog sustava - završava razdoblje demokratizacije, a počinje
vladavina demokracije.
I dok s Tajvana pitaju što im, kad je riječ o demokraciji, svojom
formulom mirnoga ujedinjenja i 'jedne zemlje s dva sustava' može
ponuditi Beijing (svjesni u kojoj ih mjeri već samo pozivanje na
demokraciju čini simpatičnima svjetskoj javnosti), Beijing odgovara
uglavnom dvojako. Službeno, a potpuno u skladu s formulom o jednoj
zemlji s dva politička sustava, Beijing nema (i ne može imati)
primjedbi na način na koji Tajvanci uređuju svoje političke odnose. U
tom se svjetlu ističe kako "Kina u cijelosti poštuje način života i
želju sunarodnjaka na Tajvanu da sami odlučuju o svojim poslovima". Na
volju im i neposredni predsjednički izbori. Ali, podsjeća Beijing,
Tajvan je neotuđivi dio Kine, vlada u Beijingu jedina je legitimna
kineska vlada, što sve skupa znači da Tajvanci sebi biraju vođe koje
su u odnosu na Beijing lokalni vođe. Pritom, način izbora ne daje im
nikakav poseban legitimitet, niti pravo na donošenje bilo kakvih
odluka koje se tiču suvereniteta i terotorijalne cjelovitosti Kine. Uz
to, podsjeća Beijing, njegove argumente (načelo "jedne Kine") priznaju
UN i sve njihove članice koje s NR Kinom imaju diplomatske odnose.
Što se, pak, tiče ocjene tajvanske demokracije, tu Beijing sumnjičavo
vrti glavom. U rijeci tekstova objavljivanih proteklih dana, pomno su
izbrojene izborne prijevare na koje su proteklih godina reagirali
tajvanski sudovi, navedene sume za koje se moglo kupiti poslaničko
mjesto na nekoj upravnoj razini, detaljno objašnjeni postupci
kojima je sadašnji (i budući) predsjednik osigurao neupitnu vlast sebi
i ljudima oko sebe. Kao što su, po datumima, pobrojene sve prigode u
kojima se je Lee Teng-hui izjašnjavao o jedinstvenoj Kini, kako bi se
dodatnom analizom dokazala njegova evolucija od protivnika do aktivnog
promicatelja ideje tajvanske nezavisnosti. A ona je neostvariva bez
zadiranja u kinesku teritorijalnu cjelovitost, i glavni uzrok sadašnje
napetosti na relaciji Beijing-Taipei, odnosno Beijing-Washington.
Prigovarajući SAD-u da svojim držanjem prema Tajvanu zapravo potiču
nositelje ideje tajvanske nezavisnosti, dakle rade protiv cjelovitosti
Kine i na štetu njezina suvereniteta, Beijing u zaštitničkom odnosu
Washingtona prema Tajvanu nalazi i elemente za uvjerenje kako SAD na
taj način nastoje riješiti pojedina pitanja svoje dugoročne strateške
politike u azijsko-pacifičkome području.
Po sudu ovdašnjih analitičara, Washingtonu odgovara zategnutost u
području Tajvanskog tjesnaca, jer odlažući mogućnost ujedinjenja Kine,
istodobno usporava i njezino izrastanje u silu koja bi ubuduće mogla
ugroziti američku dominaciju na ovome području. Uz to, napetost
opravdava američku vojnu nazočnost u Istočnoj Aziji, čija je svrha
djelomice postala upitna nakon završetka hladnoga rata. Napokon,
potreba vojne nazočnosti potiče vojnu industriju i izvoz oružja.
Mogućnost da se u uvjetima napetosti na svoj način izolira Kina, da ju
se prikazuje kao prijetnju za susjede i inozemstvo, da se kriza
perpetuira daljnjim poticanjem ideje tajvanske nezavisnosti, sve to
mogu biti, procjenjuju analitičari, elementi strateškog pristupa sa
svrhom očuvanja neupitnog statusa SAD kao jedine preostale velesile,
ali i zaštite njezinih konkretnih interesa u gospodarski iznimno
dinamičnom azijsko-pacifičkom području na pragu 21.stoljeća.
Sadašnje stanje, upotpunjeno i demonstracijom vojne moći na terenu i
izjavama o tome kako se zna tko je tu najjači, Beijing i Washington
koriste za uzajamno opipavanje pulsa, za prosuđivanje sljedećeg poteza
druge strane, za provociranje ma čega što doista može pokazati što
onaj drugi danas misli, a sutra sprema. Istodobno, napetost koja
ispunjava udarne medijske termine i naslovne stranice, obostrano se
koristi i za unutarnje potrebe. U svjetlu američke izborne godine i u
svjetlu kineske težnje za jačanjem unutarnjeg jedinstva zemlje, izbori
na Tajvanu, s jedne strane, dobivaju time na većoj težini, dok s
druge, njihovi rezultati postaju manje važni. Ironično, ali na putu do
najavljenog susreta Qian Qichena i Warrena Christophera, od kojeg se
očekuje da kinesko-američke odnose pokuša vratiti u normalu, koristeći
se Tajvanom kao medijem za kristaliziranje vlastite politike, prema
sadašnjim se izborima i Beijing i Washington zapravo ponašaju kao
prema lokalnim izborima. Pa bili i prvi u četiri tisuće godina kineske
povijesti...
(Hina) mer br
211253 MET mar 96
(Hina) mer br