ZAGREB, 8. ožujka (Hina) - Vjesnikov reporter Mirko Sajler piše u današnjem broju lista kako je stupio pismenim putem u kontakt sa četrdesetosmogodišnjim Antunom Gudeljom, optuženim za ubojstvo načelnika policijske uprave Osijeka
Josipa Reihl-Kira, potpredsjednika Izvršnog vijeća osječke općine Gorana Zobundžije, općinskog vijećnika Milana Kneževića i pokušaj ubojstva Mirka Tubića, predsjednika Mjesne zajednice Tenja, koji je tom prilikom teško ranjen, te navodi neke pojedinosti o optuženikovom skrivanju pred zakonom u sljedećih nekoliko godina.
ZAGREB, 8. ožujka (Hina) - Vjesnikov reporter Mirko Sajler piše u
današnjem broju lista kako je stupio pismenim putem u kontakt sa
četrdesetosmogodišnjim Antunom Gudeljom, optuženim za ubojstvo
načelnika policijske uprave Osijeka Josipa Reihl-Kira, potpredsjednika
Izvršnog vijeća osječke općine Gorana Zobundžije, općinskog vijećnika
Milana Kneževića i pokušaj ubojstva Mirka Tubića, predsjednika Mjesne
zajednice Tenja, koji je tom prilikom teško ranjen, te navodi neke
pojedinosti o optuženikovom skrivanju pred zakonom u sljedećih
nekoliko godina. #L#
U tekstu prenosi i samo pismo Antuna Gudelja, koji se trenutačno
nalazi u osječkom županijskom zatvoru: "(...)'Budući da sam bio
inicijator osnivanja mjesnog odbora HDZ-a u Tenji, a kasnije sam bio i
predsjednik tog odbora, imao sam grdnih problema s mojim susjedima
Srbima. Već u svibnju 1991. srpski nacionalisti prijetili su mi
smrću. Znao sam da se naoružavaju i da održavaju tajne sastanke.
(...) Ja sam morao napustiti Tenju jer sam saznao da se nalazim na
srpskom popisu 'za odstrel'. Nisam pogriješio. Već idućeg dana srpski
su mi ekstremisti digli kuću u zrak. Bilo je to noću uoči onog
nesretnog događaja, kada su poginuli Kir, Zobundžija, Knežević i
Tubić. Saznao sam da su mi roditelji zarobljeni i da ih četnici drže u
jednom podrumu. Druga vijest bila je da je moj otac ubijen, a majka
silovana. Tada sam se nalazio na punktu koji smo držali mi, naoružani
Hrvati. Bilo je to na puškomet od srpskih barikada. Na tom punktu
zaustavio sam 'stojadina' u kojem su se nalazili Kir, Zobundžija,
Tubić i Knežević. Pitao sam ih što je s mojim roditeljima. Kir mi je
tada doslovce odgovorio:'Imam važnijih poslova nego brinuti o nečijim
roditeljima'. I otišli su za Osijek.
Kasnije se taj isti 'stojadin' vraćao iz Osijeka prema Tenju. Nisam
očekivao da se u njemu ponovno nalaze Kir i Zobundžija. Očekivao sam u
tom automobilu Kneževića i Tubića. Dao sam znak da stanu. Kada nisu
stali, pucao sam.
Mi smo dobili naredbu da prekontroliramo svaki automobil i oduzmemo
oružje, ako ga vozač posjeduje. Ukoliko se netko ne bi zaustavio,
imali smo naredbu da pucamo. Ne sjećam se više kako se to dogodilo,
bio sam strašno uznemiren zbog roditelja i onoga što mi se dogodilo s
kućom. Ne znam je li još tko pucao. Moram, međutim, reći da mi nitko
od osječkih vlasti nije ništa naređivao, niti mi je pomagao da
napustim Hrvatsku. Tu noć proveo sam u polju pored Tenje, pokušavajući
proći barikade i potražiti svoje roditelje. Nisam uspio. Budući da sam
kod sebe imao osobne dokumente, uključujući i putovnicu, napustio sam
Hrvatsku, potpuno legalno, s originalnim ispravama. Snašao sam se po
dolasku u Australiju, jer sam prije ondje radio punih 14 godina.
(...) Što se tiče ponovljenog suđenja, nadam se da će do toga doći,
očekujem pravednost, jer smatram da su prošla vremena s namještenim i
isforsiranim suđenjima. Predložiti ću i neke svjedoke, o čemu će
odlučiti moj branitelj Nediljko Rešetar. Očekujem pravednu presudu.
Politikanstvu u mom slučaju nema mjesta i sramotno je a pojedini ljudi
na mojoj tragediji žele skupljato političke poene,' kaže Gudelj.
(...) Mnogi politički obračuni unutar Hrvatske temeljeni su upravo na
ovom događaju. Nakon što Gudelj stane pred lice pravde, saznat će se
prava istina i u vezi s mnogim tvrdnjama nekih hrvatskih političara
koji su se međusobno obračunavali, optužujući jedni druge da su
umiješani u to ubojstvo trojice pregovarača s pobunjenim Srbima."
(Hina) mc
080850 MET mar 96
(Hina) mc