MOSKVA, 5. ožujka (Hina/AFP) - U Njemačkoj, kao i u Rusiji, umjetnici su predosjetili totalitarizam kojeg su kasnije postali žrtve ili instrumenti: velika izložba u Moskvi prikazuje tih pola stoljeća torture, od 1900. do 1950.
MOSKVA, 5. ožujka (Hina/AFP) - U Njemačkoj, kao i u Rusiji, umjetnici
su predosjetili totalitarizam kojeg su kasnije postali žrtve ili
instrumenti: velika izložba u Moskvi prikazuje tih pola stoljeća
torture, od 1900. do 1950. #L#
"Moskva-Berlin/Berlin-Moskva, 1900.-1950." pokazuje, kroz djela više
od 2.000 umjetnika, kako je vizionarska i tjeskobna avangarda ustupila
mjesto, u ta dva velika grada, totalitarističkoj umjetnosti u službi
ondašnjih diktatora Staljina i Hitlera.
Izložba koja se danas otvara u muzeju Puškin, a koja će trajati do
30. lipnja, varijanta je one priređene u Berlinu koju je posjetilo
više od 300.000 osoba od rujna do siječnja ove godine.
Ruski organizatori stavili su naglasak na povijesna kretanja koja su
utjecala i ponekad zavela umjetničke pravce dviju zemalja, radilo se o
slikarstvu, kiparstvu, arhitekturi ili fotografiji.
Početkom stoljeća umjetnici prednjače pred društvom: njemački
eskpresionisti Emile Nolde, Karl Schmidt-Rottluff, Ludwig Maidner
("Apokaliptički krajolik", 1913.) kao da su svojim mračnim i
grozničavim djelima predosjetili nadolazeća previranja.
Rusi Vasilij Kandinski, Marc Chagall i Kazimir Maljevič u to doba
putuju u Berlin kako bi se proželi njemačkom suvremenošću.
Godine 1920. Boris Kustodijev slika divovskog "Boljševika" koji
prijeteći kreće na crkvu: revolucija je u pokretu, ali će na svojem
putu pomesti i umjetnike.
Avangarda i politika prvo su udružene. Eisensteinova "Oklopnjača
Potemkin" trijumfira na sovjetskim, ali i njemačkim velikim ekranima.
No, politika brzo potčinjuje umjetnost svojim potrebama: apstrakcije
Kandinskog i poetičnost Chagalla ustupaju mjesto službenoj i krutoj
umjetnosti već krajem dvadesetih godina sa sovjetske strane. I Berlin
kreće putem totalitarizma s dolaskom na vlast Hitlera 1933. godine.
Čak manipulirana, umjetnost nastavlja otkrivati realitete društva, u
ovom slučaju sličnosti staljinističkog i nacističkog režima.
Avet otuđenog čovječanstva, oslobođenog želja i strasti, ista je kad
se gledaju gola aseksualna tijela djevojaka kod Sovjeta Aleksandra
Deineke ("Igra loptom", 1932.) i Nijemca Ive Zaliguera ("Sudbina
Pariza", 1934.).
Povijest završava grotesknim Adolfom Hitlerom uvučenim u
srednjovjekovni oklop, dok Staljina, na susjednoj zidnoj površini,
pobjedonosno nose oduševljeni kolhozi.
"Izložba postavlja pitanje odnosa umjetnika i vlasti", objasnio je na
tiskovnoj konferenciji zamjenik ruskog ministra kulture Mihail
Švidkoj.
U malenoj dvorani, koju su izložbi dodali ruski organizatori,
dovršava se priča o toj nejednakoj borbi, sa sedamnaest često
dirljivih biografija umjetnika i književnika.
Ona jazz trubača, poljskog Židova Adolfa ("Eddie") Roznera koji se
sklonio u SSSR bježeći od nacizma da bi ga ondje poslali u
staljinističke gulage. Umjetnost mu spašava život: pokaže se da je šef
logora u tim krajevima ljubitelj jazza koji ga šalje svirati u
sibirske gulage kako bi razonodio časnike.
Ona, tragična, sovjetskog glumca Židova Solomona Mikhoelsa kojeg
napadaju službeni kritičari i koji strada u prometnoj nesreći po
narudžbi KGB-a u travnju 1948. godine.
"Konačno tu su i svi oni koji su sačuvali živote, ali je
totalitarizam ubio umjetnike u njima", objašnjava Irina Antonova,
direktorica muzeja Puškin.
(Hina) bnš bnš
051321 MET mar 96
(Hina) bnš bnš