SARAJEVO, 27. veljače (Hina) - Sarajevsko je predgrađe Neđarići, na cesti od središta grada prema zračnoj luci, prije rata bilo poznato po Teološkom fakultetu, što ga je 1968. podigla franjevačka provincija Bosna srebrna. Neđarići pod
kraj veljače 1996. izgledaju sablasno. U većem dijelu naselja su jednokatnice, u sredini je vojarna a u blizini u ratu zloglasne Kasindolske ceste koja vodi prema zračnoj luci četverokutni je kompleks trokatnica franjevačke teologije. Na jarbolu na vrhu jedne od tih zgrada u utorak, 27. veljače, još visi srpska zastava. Federalna policija u Neđariće je ušla dan prije, no cijeli okoliš djeluje kao da tu nikada nitko nije živio iako su sve stambene zgrade uglavnom čitave. "Ovdje sam bio pod kraj 1992. Od tada mi nisu dali prići", kaže provincijal bosanskih franjevaca fra Petar Anđelović gazeći uskom utabanom stazom preko tek napadala snijega.
SARAJEVO, 27. veljače (Hina) - Sarajevsko je predgrađe Neđarići, na
cesti od središta grada prema zračnoj luci, prije rata bilo poznato po
Teološkom fakultetu, što ga je 1968. podigla franjevačka provincija
Bosna srebrna. Neđarići pod kraj veljače 1996. izgledaju sablasno. U
većem dijelu naselja su jednokatnice, u sredini je vojarna a u blizini
u ratu zloglasne Kasindolske ceste koja vodi prema zračnoj luci
četverokutni je kompleks trokatnica franjevačke teologije. Na jarbolu
na vrhu jedne od tih zgrada u utorak, 27. veljače, još visi srpska
zastava. Federalna policija u Neđariće je ušla dan prije, no cijeli
okoliš djeluje kao da tu nikada nitko nije živio iako su sve stambene
zgrade uglavnom čitave. "Ovdje sam bio pod kraj 1992. Od tada mi nisu
dali prići", kaže provincijal bosanskih franjevaca fra Petar Anđelović
gazeći uskom utabanom stazom preko tek napadala snijega. #L#
Prije njega prošao je s detektorom stručnjak za razminiranje kojega
je pozvala dobrotvorna udruga Cap Anamur. Pretpostavlja se kako je
cijelo područje minirano jer su Neđarići tijekom rata bili iznimno
utvrđeno srpsko vojno uporište.
Fra Petar se prisjeća kako je i nakon potpisivanja daytonskog
sporazuma pokušao ući u zgradu Fakulteta, no ponovno bez uspjeha. "Što
da vam kažem. Ovo me ispunjava velikom tugom i razočaranjem", govori
dok se približavamo onome što je nekoć bio ulaz u zgradu. S poda su
podignute mramorne ploče, s lijeve strane visi radijator koji je netko
prije selidbe očito pokušavao odvaliti. Na cijelom kompleksu, naravno,
nijednog stakla, u zidovima goleme rupe.
"Tri sam teška događaja doživio u ovom ratu. Prvi, došavši u Fojnicu
gdje su 1993. ubijena dvojica fratara, drugi u Podmilačju kod Jajca -
velikom svetištu Sv. Ive Krstitelja i evo danas, pred ovom zgradom i u
njoj", kaže fra Petar i podsjeća kako je ona za bosanske fratre imala
golemu važnost. "Tu smo školovali studente, uvijek ih je bilo između
60 i 70, bilo je 15 profesora, 12 časnih sestara te pomoćno osoblje.
Sve skupa više od 100 ljudi", kaže provincijal Bosne srebrene. Dok
koračamo pustim hodnicima, vidimo razbacane spise, među njima i neki s
ćiriličnim napisima. Na nekim novinama velik naslov "Pravoslavlje i
ekumenizam". U prostoriji preko puta dva koncertna glasovira potpuno
razvaljena. Na jednom samo jedna tipka. U prostoriji koja je nekoć
služila kao sakristija razbacani i izgaženi dijelovi svećeničke odore.
U amfiteatru rupe na stropu na kojima su se uhvatile sige.
U nekad lijepo uređenoj fakultetskoj kapelici sve je uništeno. U kutu
poredani sanduci za streljivo koji su služili kao zaklon za
snajperiste. U daljini se vidi naselje Alipašino polje. Nekim čudom na
zidu gotovo netaknut dragocjeni mozaik - Križni put. "To je radio Šime
Vulas. Kako vidite, sve je u drvetu i taj je rad jedinstven jer u
jednoj skulpturi prikazuje svih 14 postaja na Križnome putu", kaže fra
Petar Anđelović. Fra Mirko Majdandžić, prije provincijalov tajnik a
sada župnik na Dobrinji, jedinoj franjevačkoj župi u Sarajevu, nijemo
promatra okoliš i prikuplja razbacane molitvenike s poda kapele. On je
i sam ovdje proveo svoje studentske dane. Što se dalje ide hodnicima,
pustoš je sve veća a rizik golem. Teško je ocijeniti gdje bi se sve
mogle nalaziti skrivene mine. Odlučujemo se vratiti.
"Siguran sam i odlučan uz pomoć dobrih ljudi naći novca da ovu zgradu
obnovimo iako je strašno stradala. Želimo je obnoviti kako bi se naša
Teologija što prije vratila u Sarajevo jer mnogi su ljudi rekli da bez
nas, bosanskih franjevaca, nema ni Bosne. Mi se želimo vratiti u
Sarajevo", kaže na kraju fra Petar.
Franjevački je teološki fakultet 1992. premješten u Samobor pokraj
Zagreba gdje se i sada nalazi. Na početku svibnja 1992. bogoslovi i
njihovi profesori jedva su se spasili jer su ih zarobili arkanovci.
Franjevci su pušteni tek nakon dva dana silovitih političkih bitaka u
koje je bila uključena čak i američka diplomacija.
"Kad smo 1991. slavili 700. obljetnicu našeg dolaska u Bosnu, mnogi
su nam ljudi zaželjeli da u Bosni ostanemo barem još toliko. Kako Bog
hoće, tako će i biti", kaže provincijal Bosne srebrne.
(Hina) rm mc
271530 MET feb 96
(Hina) rm mc