GLAVNI ODBOR HDZ-A (6)

ZAGREB, 24. veljače (Hina) - Izlaganjima glavnog tajnika HDZ-a dr. Ivana Valenta, prof. Zlatka Canjuge i Ante Belje počeo je poslijepodnevni nastavak prve sjednice Glavnog odbora HDZ-a o programskim zadaćama HDZ-a u izgradnji pravne i socijalne države u uvjetima privatizacije i slobodnog tržišta. #L# Dr. Ivan Valent govorio je o HDZ-u na izborima i o sadašnjem stanju, ističući da je HDZ na izborima za Zastupnički dom u prošloj godini pobijedio u prosjeku s 45,81 posto glasova. Ti pokazatelji jasno govore o izbornom uspjehu HDZ-a na državnoj razini, a najbolji rezultati, ističe dr. Valent, postignuti su u Lici, slavonskim županijama, Karlovačkoj, Krapinsko-zagorskoj i Šibenskoj županiji. Također je po izbornim rezultatima očit i uspon HDZ-a u gradovima Osijeku, Bjelovaru i Varaždinu, gdje je HDZ na zadnjim lokalnim izborima 1993. polučio slabije izborne rezultate. Hrvatska demokratska zajednica dobila je 1992. u iseljeništvu 63,15 posto, a 1995. 74,30 posto glasova. Govoreći o izborima za Skupštinu grada Zagreba, dr. Valent je istaknuo da je HDZ dobio relativnu većinu osvojivši 36,55 posto glasova i 17 od ukupno 50 vijećnika. "Ratne prilike, restrukturiranje gospodarstva i njegova stabilizacija u ratnim okolnostima bitno su utjecale na porast gospodarskih i socijalnih teškoća. To se posebno odrazilo na izbore u najvećim gradovima, međutim, relativni uspjeh HDZ-a u većim gradovima nije novonastala situacija, nego je naslijeđe prošlog sustava", istaknuo je dr. Valent. Uz spomenute opće razloge koji su doveli do slabijih izbornih rezultata u većim gradovima, za grad Zagreb treba posebno istaknuti i posebne razloge koji su uvjetovali takav izborni rezultat, a to su, među ostalim, ukinuće mjesnih zajednica, neravnomjerno funkcioniranje komunalnog sustava, nedovoljna suradnja Gradskog odbora i Poglavarstva i zastupnika HDZ-a itd. O HDZ-u i hrvatskom iseljeništvu te o pokušajima destabilizacije HDZ-a iz inozemstva govorio je Ante Beljo. Hrvatsko iseljeništvo ne želi više samo sudjelovati u dobrotvornim akcijama, nego želi biti čimbenik gospodarskog i političkog života u Hrvatskoj. Govoreći o slici Hrvatske u svijetu, Beljo ističe da je ona, nažalost, jednaka onoj koju je plasirala bivša Jugoslavija, a tome su pridonijele strane novinske agencije koje su za svoje suradnike angažirale novinare - jugonostalgičare. Govoreći o devijacijama koje su se pojavile u HDZ-u i zbog kojih HDZ-ova ispravna politika trpi kritiku, Beljo je ustvrdio da je tim nepravilnostima razlog što se HDZ na početku svog djelovanja razlio kao rijeka, odnosno postao pokret koji je pokupio mnoštvo različitih ljudi. Sada negdje treba staviti branu kako bi se HDZ riješio onih koji su mu se priključili radi osobnih interesa i karijerizma. Beljo drži da birokracija blokira vezu između vlasti i naroda, a posebice je to naglašeno u odnosu prema iseljenicima. Birokrati su, drži Beljo, postali neprobojan sloj za hrvatske iseljenike koji dolaze u Hrvatsku. No, unatoč tome, Hrvatska je prvi put postala zemlja u koju se Hrvati vraćaju. O odnosu oporbenih stranaka prema HDZ-u i državnoj politici, odnosno o odnosu SDP-a i stranaka ljevice prema HDZ-u govorio je Zlatko Canjuga. Istaknuo je da su komunizam i socijalizam srušeni općom voljom naroda. Komunisti su odmah u početku političkih promjena osporavali mogućnost dugotrajnijega samostalnog opstanka novonastalih država na tlu bivše Jugoslavije, istaknuo je Canjuga i dodao da se nakon raspada Jugoslavije postavljalo pitanje interesa Zapada u reintegraciji područja bivše Jugoslavije - promjenom vlasti ili promjenom postojećih garnitura u novonastalim suverenim državama. Realnija politika Zapada polazi od činjenice da je nakon agresije i tolikog ubijanja stanovništva u Hrvatskoj i BiH postojeću vlast vrlo teško natjerati ili privoljeti na stvaranje nekakvih političkih saveza ili na ubrzanu normalizaciju odnosa sa Srbijom, kao agresorom. U nastojanjima za očuvanje i razvitak demokratskog socijalizma interesi dijela jugoslavenskog i srbijanskog vodstva poklopili su se s interesima i gledištima dijela komunista u Hrvatskoj 1990. Ipak, ističe Zlatko Canjuga, reformistički orijentirani komunisti opredijelili su se za demokratski socijalizam kao temelj budućih odnosa u Jugoslaviji i protiv Miloševićeva agresivnoga velikosrpskog nacionalizma. No, ti komunistički reformisti, koji su nakon toga sudjelovali u Vladi nacionalnog jedinstva, zamjerali su vladajućoj stranci - HDZ-u, da se pretjeranom nacionalnom euforijom neće postići zadani ciljevi u međunarodnoj javnosti. Srpska politika koristila se svim mogućim varijantama i gledištima ljevičara, kao potencijalnih saveznika u Hrvatskoj, da bi ocrnila hrvatsku politiku, ističe Canjuga. Ni danas neke stranke ljevice ne prezaju demokratsku vlast HDZ-a optužiti za nacionalističku politiku, a optužbe kojima se služe ponekad su apsurdne pa se tako HDZ optužuje za komunizam, boljševizam, totalitarizatm i diktaturu, zapravo, kaže Canjuga, za ono protiv čega se HDZ osnovao i borio. "Hrvatska je posebna samostalna država nakon raspada socijalizma gdje formalno socijaldemokrati ili neokomunisti nemaju vlast, no posljednji lokalni izbori za Gradsku skupštinu grada Zagreba pokazali su da socijaldemokracija postaje jedan od bitnih čimbenika izbornih rezutlata u gradovima. Osnovna bojazan HDZ-a sastoji se u tomu da se uz socijaldemokraciju i socijaldemokrate ne pokušaju vratiti na vlast ortodoksni komunisti koji bi, ohrabreni događajima u istočnoj i jugoistočnoj Europi, pokušali obnoviti socijalizam, ili još gore - Jugoslaviju, Euroslaviju", zaključio je Canjuga. Sjednica se nastavlja. (Hina) sšh mc 241940 MET feb 96