GENE KELLY: AMERIKANAC U PARIZU KOJI JE PJEVAO NA KIŠI

WASHINGTON, 5. veljače (Hina/AFP) - Gene Kelly, Amerikanac u Parizu koji je pjevao na kiši, umro je u petak u 84. godini života, nakon više od pola stoljeća bogate karijere plesača, pjevača, koreografa i redatelja. #L# Simbol radosne Amerike, taj "poskakujući Amerikanac" koji je sanjao o tome da će moći plesati "do 101. godine", u početku nije bio privučen plesom. Odlazio je nevoljko u školu plesa u koju su ga s osam godiona upisali njegovi roditelji u rodnom gradu Pittsburghu, u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji, gdje je rođen 23. kolovoza 1912. godine. To ga nije spriječilo da postane, uz Freda Astairea, simbol kinematografskog žanra - musicala. S diplomom iz ekonomije i novinarstva, izabrao je umjetničku karijeru početkom tridesetih godina. "Shvatio sam da obožavam pokret i ples. Nikad nisam mislio postati glumac", prisjetio se Gene Kelly u jednom interviewu. S dolaskom u New York 1938. godine počinje njegova kinematografska karijera s prvom ulogom u "Prepusti to meni", filmskom musicalu. Zatim dolaze drugi musicali: "Za mene i moju djevojku", "Priče s Broadwaya", "Tri mušketira", "Riječi i glazba" i "U grad", u kojima je bio najčešće koreograf i glumac-plesač. "Amerikanac u Parizu" iz 1951. godine, nagrađen Oscarom za najbolji film, za kojim slijedi dvije godine poslije "Pjevajmo na kiši", predstavili su ga širokoj javnosti koja i nakon četrdesetak godina pjevuši čuvenu melodiju iz "Singing in the Rain". Ta dva musicala posebno su pridonijela upoznavanju Genea Kellya u Europi. Kao prvi Amerikanac koji je pozvan da pleše u pariškoj Operi 1960. godine, 27 puta je izlazio pred publiku nakon premijere baleta na glazbu Georgea Gershwina. Francuska vlada proglasila ga je vitezom legije časti. Tijekom cijele karijere nastojao je razviti vlastiti koreografski stil. "Tražim osobni stil. Pokušavam ga prilagoditi muškim pokretima, atletskim pokretima. Želim dokazati da ples pristaje muškarcu kao i druge atletske discipline", objasnio je Kelly. Gene Kelly, kompletan umjetnik, jednako uspješan u klasičnom i modernom baletu, bio je i prvi umjetnik koji je od likova iz stripa napravio plesne partnere (u "Alladinu" i "Sinbadu"). "Uvijek sam želio napraviti nešto novo s plesom. Nakon što bih probio led, pustili su me da radim što želim", povjerio se on. Genijalni autor vragolastog osmijeha bio je i uspješan redatelj: "Hello Dolly" (1969.), "Gigot" (1962.), "Vodič za oženjene muškarce" (1967.) itd. Kelly, koji je igrao u pedesetak filmova četrdesetih i pedesetih godina, dobio je 1985. godine od Instituta za američki film nagradu za životno djelo. Godine 1988. dobio je priznanje od sindikata američkih glumaca - Screen Actors Guild za doprinos sedmoj umjetnosti. "Divila sam mu se", izjavila je doznavši za Kellyevu smrt Esther Williams, još jedna hollywoodska legenda, njegova filmska partnerica. "Imao je jedinstveni smisao za autoritet... i izuzetni talent", dodala je Williamsova, koja je zajedno s Kellyem i Frankom Sinatrom snimila "Povedi me na baseball" (1949.). "Naučio je Sinatru plesati i vjerojatno je jedina osoba na svijetu koja je tako dobro mogla podučiti pjevača koji nikad nije plesao", izjavila je ona. (Hina) bnš bnš 051132 MET feb 96