NJEMAČKA - SZ - SLOVAČKA - 30. XII.

Ž4=NJEMAČKA Ž1=SUEDDEUTSCHE ZEITUNG Ž2=30. XII. 1997. Ž3=Tjesnac samoodabranih granica "Sada, pet godina poslije, mnogi još uvijek ne žele vjerovati da nije bilo ubojstvo. Što je bilo uzrokom te nesreće u kojoj je na autocesti između Bratislave i Praga jednog kišnog jesenskog dana s kolnika sletio teški mercedes i pao u ponor? Vozač je ostao sasma neozlijeđen, ali je suvozač bio tako teško ranjen da je umro nakon nekoliko tjedana kome. Poginuli je bio najpoznatiji Slovak ovog stoljeća i u trenutku smrti bio je velika nada svojih zemljaka: Aleksandar Dubček, nekada vođa Praškog proljeća, pokušaja reforme 1968. ugušenog sovjetskom silom u komunističkoj Čehoslovačkoj, što se pratilo s fascinacijom. (...) S Dubčekom kao predsjednikom države, Slovaci su se nadali da će izići iz sjene velikog češkog brata, pokazati vlastitu ličnost na međunarodnom tlu. (...) Poslije Dubčekove smrti Slovacima su kao svjetski poznati likovi ostale samo neke nemani komunističkog režima. Pričali su se strašni vicevi: Kada je sadašnji stanovnik Bratislave posljednji put mogao vidjeti premijera Vladimira Mečiara u radnom odijelu? Kad je popravljao kočnice na Dubčekovu automobilu. Slovački socijaldemokrati čiji je predsjednik bio unesrećeni, sazvali su povjerenstva i ogranke na petu obljetnicu smrti pokojnog junaka. Razjašnjeno nije bilo ništa. Apsurdna sumnja da je iza napada bio tadašnji kao i današnji premijer Mečiar, nastala je jer je neozlijeđeni vozač već ranije upadao u oči kao Mečiarov odani pomagač: kad je Mečiar kao prvi poslijerevolucionarni ministar unutarnjih poslova Slovačke uklonio sve škakljive tajne dokumente i time onemogućio svaku istragu i gonjenje zločina iz komunističkog doba. Mečiar je Dubčeka sumnjičio kao 'čehoslovakista' i zavidio mu na njegovoj međunarodnoj slavi, govorkali su sveznajući. (...) Od sna o sjajnoj novopridošlici u srednju Europu za pet godina nije postalo ništa valjanoga. Čak ni stari momci nisu zadovoljni. Unatoč reklami. Jedna je tvrtka visoku kakvoću svojeg jestivog ulja pokušala ilustrirati tako da ga čak i drski dečki preko Beskida krijumčare iz Slovačke u Češku Republiku. Besmislice, govore u Javorniku i Bijelim Beskidima na čijem sedlu već pet godina protječe granica između dvije najmlađe države srednje Europe. Kakve su to budale bile koje su tada trabunjale o zlatnoj budućnosti? Bili su to ljudi tu, iz Javornika, koji su svojedobno posjetitelju pričali što se sve može zaraditi na nezakonitom graničnom prometu. (...) Sasma na početku kad su u obje zemlje još vrijedile iste novčanice ali im se vrijednost počela razlikovati, nekoliko je mjeseci postojao lukrativan posao: u naprtnjačama su mladi ljudi iz Slovačke nosili sitniš da bi si od razlike u vrijednosti omogućili veseo život. No s novčanom reformom koja je obim državama donijela sasma nov novac i to je prestalo. Iz vremena protektorata ostale su samo sitničavosti: tijek povijesne crte razdvajanja između Moravske i Slovačke, a i madžarskog i austrijskog dijela habsburškog carstva, stoljećima je bio neprijeporan, no kao uporabljiva podloga točnog povlačenja granica našli su se samo podaci o mjerenjima koje su složno unijeli njemački i slovački fašisti. Obje su se nove države toga prešutno držale. (...) Slovak iz Skalice je nestanak Čeha iz zajedničkog društva osjetio kao amputaciju. Koliko je Slovaka i Čeha bilo protiv razdvajanja. 'Političari su znali zašto nisu dopustili referendum: morali bismo ostati svi zajedno', rekao je. (...) Prijatelj iz Skalice nikada nije pomislio sudjelovati na sastanku 'čehoslovakista'. To su uglavnom intelektualci koji oko Nove godine u jednom selu na Beskidima, na granici, oplakuju kraj zajedničkog društva i kulture. To uglavnom nije više od nostalgične domovinske večeri. Ostaci unitarnog duha nalaze se u književnim časopisima koji vice versa tiskaju tekstove i na slovačkom i na češkom, u Češkoj prolaze uglavnom neprimijećeno, u Slovačkoj ih žestoki čuvari nacionalne kulture drže izdajom. (...)" - piše među ostalim Michael Frank. 310213 MET dec 97