HERZOGOV ARHIV OTKRIVA TAJNE NACISTIČKE REICHSBANKE

ZAGREB, 10. prosinca (Hina - Nataša Barac) - Austrijski dnevni list "Der Standard" upravo je završio objavljivanje feljtona o Herbertu Herzogu i njegovim istraživanjima vezanim uz nacističko zlato, što je osobito zanimljivo s obzirom na to da se u cijelom svijetu posljednjih mjeseci govori o tome da su mnoge banke, osobito švicarske, raspolagale imovinom žrtava nacističkih progona.#L# Tko je bio Herbert Herzog, bečki trgovac židovskog podrijetla s očeve strane, preživjeli logoraš koncentracijskog logora Buchenwald, čija bi dokumentacija, snimljena na 22 mikrofilma, ako se dokaže autentičnost, mogla promijeniti priču o nacističkom zlatu, staru više od pedeset godina? U proljeće ove godine, njemački je sociolog Hersch Fischler istraživao dokumente vezane uz jednog policijskog povjerenika nacističke Njemačke koji je bio zadužen za konfiskaciju židovske imovine u Lodzu. Fischler je, također, želio istražiti arhive Reichsbanke koje su američke vlasti konfiscirale nakon rata i predale njemačkoj "Bank des Laender", preteči današnje Bundesbanke. U arhivima njemačke središnje banke Fischler je pronašao ime Herberta Herzoga, koji se spominjao zbog toga što je "uspio napraviti dokumentaciju nakon desetogodišnjeg rada posvećenog istraživanju nacističkog zlata". Herzog je 1944. godine, u dobi od 22 godine, poslan u Buchenwald zbog toga što je pomogao jednoj mladoj Židovki da se spasi od Gestapoa. U travnju 1945. Herzog je oslobođen iz logora, a nedugo zatim, 6. lipnja, upoznao je visokog predstavnika nekadašnjeg Trećeg Reicha, diplomata Bernda Gottfriedsena koji je od 1943. bio visoki osobni savjetnik ministra vanjskih poslova Trećeg Reicha Joachima von Ribbentropa. Gottfriedsen je vodio fondove zlata i deviza u ministarstvu vanjskih poslova. Diplomat, koji je ujedno imao i visoki čin u SS-u, povjerio se tek oslobođenom logorašu. Rekao mu je da je po posebnom zadatku Ribbentropa, krajem travnja 1945., uoči dolaska američkih vojinika, iz Berlina odnio dva sanduka zlata koje je zakopao u blizini Salzburga, kod Hinterseea. Herzog je taj podatak priopćio Saveznicima, pa je deset dana kasnije odveo skupinu obavještajaca Treće pješačke divizije američke vojske do Hinterseea gdje je zlato pronađeno i otkopano. Bilo ga je više od 4,3 tone. Herzog je za svoje usluge tražio nagradu, ali Saveznici su to odbili. Zbog toga je odbio pružati im daljnje informacije, te se sam posvetio višegodišnjem istaživanju koje ga je odvelo diljem Europe. Ostvario je brojne kontakte i prikupio dokumente koji su se, između ostaloga, odnosili na zlato koje je poslije rata trebalo biti vraćeno talijanskoj vladi. Upoznao je i Alberta Thomsa, Nijemca koji je od 1922. do 1945. bio direktor odjela za zlato Reichsbanke, koji mu je predao svoju osobnu arhivu. Amerikanci su 1945. uhitili Thomsa u Thueringu, gdje je pronađeno 220 tona zlata. On je Saveznicima pomogao u traženju skrivenog nacističkog zlata, pa je čak kao civil počeo raditi u odjelu za financije američke vojske. Štoviše, dali su mu preporuku za zaposlenje pri osnivanju njemačke "Bank des Laender". Herzog je, smatra Fischler, tijekom svog istraživanja došao do nevjerojatnog otkrića: SAD su nakon rata snimili dokumente Reichsbanke. Mikrofilmovi su pronađeni u američkom ministarstvu financija, a Bundesbanka je također dobila kopiju. Ipak u tim su dokumentima nedostajala dva vrlo važna područja: podaci o zlatu koje je pripadalo privatnim osobama, te djelovi koji su se odnosili na tzv. "Melmer-zlato", koje je nazvano po nacističkom kapetanu Bruni Melmeru. Radilo se ustvari o zlatu kojeg su nacisti oteli žrtvama konclogora i poslije pretopili u zlatne poluge. Herzog je otkrio da je Tripartitna komisija, osnovana nakon rata , pronađeni dio "Melmer-zlata" podijelila europskim državama i nacionalnim bankama. Na 22 mikrofilma, koje je Herzog više od pedeset godina držao u dvije kutije na svom radnom stolu, nalazi se više od 700 dokumenata o nacističkom zlatu. To su uglavnom podaci odjela za zlato njemačke Reichsbanke.Riječ je o podrobnim podacima o tome koliko je zlata i kada dopremljeno u Reichsbanku, te koliko je zlatnih poluga, napravljenih od tog zlata, poslije prevezeno u neke zemlje i banke, čime je nacistička Njemačka finacirala svoj vojni pohod u Drugom svjetskom ratu. Zanimljivo je podsjetiti da je krajem kolovoza ove godine njemačko ministarstvo financija objavilo da ne postoje podaci "o dosad ne pronađenim dokumentima njemačke Reichsbanke", a da je Herzog tim podacima raspolagao više od pedeset godina. Američke su vlasti 1945. snimile njima dostupne dokumente Reichsbanke, te su ih 1948. predale njemačkoj "Bank des Laender". Međutim, američki mikrofilmovi se teško mogu dešifrirati, dok su u Herzgovima mikrofilmovima svi su podaci vrlo čitljivi. Herzog je preminuo 18. travnja 1977., u 55-oj godini, "iznenada i neočekivano", kako je stajalo u osmrtnici. Pronađen je mrtav u kupaonici svoje kuće u Beču. Njegova je supruga u studenome ove godine odlučila objelodaniti arhivu svog pokojnog supruga. Dokaže li se autentičnost Herzogovih dokumenata, priča o nacističkom zlatu mogla bi, pedeset godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata, konačno biti završena. Prema tim podacima, u slučaju da su istiniti, lako bi se mogla obaviti podjela zlata, te vratiti zlato pojedincima i državama kojima je ono bilo oteto. (Hina) nb fp 100848 MET dec 97