10 N LIST-UZALUDNA MATEŠINA PISMA-COLIĆ 21-11

Ž1=NOVI LIST Ž2A=21. XI. 1997. Ž3=Uzaludna Matešina pisma Pismo što ga je hrvatski premijer Mateša poslao američkom Sveučilištu iz Valparaisea u povodu istrage protiv predsjednika HHO-a Ivana Zvonimira Čička i odgovora koje je na to pismo poslala Međunarodna Federacija Helsinških odbora za borbu za ljudska prava, povod su osvrta Dražena Vukova Colića. On drži da je Mateša "u ulozi demokratskog početnika po svojim previše ispruženim prstima dobio sve što je zaslužio: sloboda mišljenja se ne može dijeliti, ocjene o 'ozbiljnim i pozitivnim naporima' ne može ispisivati sama Vlada, rasprava se ne može ograničiti samo na 'pozitivno', dok u svakoj polemici o 'temama od javnog interesa', konačni sud može donijeti samo javnost i građani, a ne Vlada ili sudovi. (...) Ivan Zvonimir Čičak ponekad previše obožava prejake riječi, izaziva vrlo dvojbenu pažnju i zlorabi međunarodnu naklonost, ali ostaje najvažnijim, najpostojanijim, najotvorenijim, najobavještenijim i najhrabrijim borcem za ljudska prava osporenih grupa i manjina, dok svijet previše i ne zanimaju osobne političke ljubavi i mržnje, već samo one tvrde činjenice, pa je čak i vrlo državotvorni 'Vjesnik' morao zaključiti kako ovakvi sudski postupci i ovakva amaterska pisma 'podižu nepotrebni publicitet', pa bi najveća kazna Čičku bila - kada bi ga se ignoriralo. I to dokazuje da je Mateša upao u neobrano grožđe, dok se tek treba dokazati puna mjera štete koju će izazvati proces protiv Davora Butkovića i 'Globusa' koji su i sami možda loše preveli razliku između 'vlasti' i 'Vlade', ali nisu izmislili onu pogubnu američku studiju koja hrvatske vlasti optužuje za svenazočnu podmitljivost". Ta dva primjera, kao i inicijativa 'Forum 21', ocjenjuje Colić, bjelodano dokazuju "da je u vladajućim krugovima zavladala svojevrsna panika u trenutku kada joj domaća javnost sve više izmiče iz ruku, a međunarodna šalje vrlo neugodne poruke. (...) U te nove neizvjesnosti uskače i obnovljena rasprava o nekakvoj Vladi nacionalnog spasa koju je na višestruko lukav način u 'Nacionalu' otvorio Zdravko Tomac, a u 'Vjesniku' prihvatio Ivić Pašalić. U tako presudnim temama o 'bipolarnoj Hrvatskoj' i 'Velikoj koaliciji' mnogo je važnija činjenica što se o tome uopće govori, negoli ono što se govori. Tako se i Tomac zalaže za ono što smatra nemogućim (Tuđman samo jača postojeći oblik vlasti, a nije spreman za demokratske iskorake), dok Ivić Pašalić odbija samo ono o čemu se još nije niti razgovaralo (dogovor između SDP-a i HDZ-a), ali se općenito zalaže za suradnju. Tomac potvrđuje novu snagu SDP-a, a Ivić Pašalić brani svemoć HDZ-a, ali Tomac je već sada prihvaćen kao jedini ozbiljni oporbeni partner, a Ivić Pašalić potvrđen kao najmoćniji čovjek vladajuće stranke, budući da drugi ne mogu ni sanjati o ovakvim temama, dok će obojica zajednički uživati zbog neizbježne panike koju će uoči presudnih lokalnih izbora u redovima ostatka oporbe sigurno izazvati ovakva javna rasprava", komentira Colić i na kraju napominje: "Dakako: sve je to još uvijek pretanko i predaleko, previše neizvjesno i jedva predvidivo, a da bi Mateša zbilja trebao strahovati za svoju premijersku fotelju. Tuđman i HDZ neće popustiti bez velike međunarodne iznudice, dok će kod kuće pokušati 'disciplinirati kičme' i ovakvim zloporabama suda i ovakvim uzaludnim Matešinim pismima. Ona služe tek kao očekivani politički ritual i prigodno zastrašivanje, premda svaki takav postupak iznova dijeli Hrvatsku, a u inozemstvu dodatno rasprodaje njezin ionako oskudni ugled". 210423 MET nov 97