4 VEČERNJI KRUŠELJ 13-11

Ž1=VEČERNJI LIST Ž2=13. XI. 1997. Ž3=Izetbegović ne odustaje od islamske BiH "Alija Izetbegović je, kao što su mnogi to i očekivali, odbio hrvatski Prijedlog ugovora o uspostavi posebnih odnosa s Federacijom BiH. U obrazloženju toga stava, o kojem se uopće nije službeno izjasnilo Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, navodi su već uobičajena teza da se time 'ugrožava suverenitet' te države, čak i da je to poziv na njenu definitivnu podjelu, kao što je to bio slučaj i s gotovo svim dosadašnjim zagrebačkim prijedlozima", piše Željko Krušelj u uvodu članka. Analizirajući što "slijedi nakon najnovije Izetbegovićeve 'košarice'", Krušelj napominje: "Sarajevske su vlasti svjesne da je službeni zagreb pod stalnim pritiskom bosansko-hercegovačkih Hrvata, koji se bez čvrstih međudržavnih veza osjećaju majoriziranima u Federaciji BiH. Stalni sukobi na relaciji Sarajevo-Zagreb potenciraju političku i gospodarsku nesigurnost sada već brojčano prepolovljenih Hrvata, kojih navodno ima samo oko 400.000, što ugrožava njihov opstanak. Odbijanje bilo kakvih dugoročnijih gospodarskih sporazuma s Hrvatskom treba, stoga, promatrati kao Izetbegovićevu dobožro promišljenu taktiku iscrpljivanja, slično kao i njegovu prividnu nezainteresirnost za zbivanja u republici Srpskoj, budući da u potonjem slučaju aktualna teritorijalna rješenja ne smatra 'točkom na i' Daytonskog sporazuma. Uzmu li se u obzir i brojne provokacije i zločini nad Hrvatima u dijelovima Federacije pod bošnjačkim nadzorom, kako tijekom međusobnih sukoba tako i danas, kojima su preplavljeni čak i sarajevski mediji, ali ne nailazeći na adekvatnu osudu međunarodne zajednice, izvjesno je da sarajevsko vodstvo i nadalje priželjkuje 'građansku državu' s prepoznatljivim religijskim predznakom, u kojoj će Hrvati i Srbi u praksi biti svedeni na nacionalne manjine. Razlika je samo u tome što se ti planovi namjeravaju provesti na duže staze, podupiranjem postupnog iseljavanja nemuslimanskog stanovništva, kao i sve očiglednijim demografskim bumom većinske nacije", upozorava Krušelj i zaključuje: "Zato najprije konfederacija s Hrvatskom, a zatim i posebni odnosi, ne mogu naići na Izetbegovićevu potporu. jest da ta taktika gospodarske blokade, gotovo mrtvila, ugrožava i same Bošnjake, ali sarajevsko ih je vodstvo već uvjerilo da je to nužna cijena njihove vizije državotvornosti, u kojemu nema mjesta trojnome suverenitetu. Krajnji je čas da se s tim Izetbegovićevim opstrukcijama suoče Bijela kuća i Europska unija, možda i zbog jednostavnog razloga da bi se njihovi vojnici u doglednije vrijeme vratili svojim kućama". 130124 MET nov 97