2 VJESNIK MARUŠIĆ 8-10

Ž1=VJESNIK Ž2=8. X. 1997. Ž3=Oručevićev trijumfalizam bez pokrića "'Beskompromisna borba Safeta Oručevića da Mostar bude jedinstven grad poput oluje otpuhala s političke scene kočničare povezivanja dvije obale grada', naslov je iz jednoga sarajevskog dnevnika koji najbolje oslikava euforiju u istočnome Mostaru izazvanu razrješenjem s dosadašnjih dužnosti dožupana Pere Markovića i predsjednika županijske vlade Mije Brajkovića", piše Mario Marušić. Dodaje i Oručevićeve izraze zabrinutosti 'što je za Brajkovićeva nasljednika postavljen Franjo Ljubić koji pripada istoj političkoj garnituri i istoj školi', i o svemu piše: "A, zapravo, sve je počelo još za vrijeme 'Koschnickove ere', kada je taj Nijemac, nakon što je na poznatom sastanku u Rimu bitno izmijenjen njegov prijedlog ustroja Mostara, upro prst krivnje u mostarske Hrvate i njihovo čelništvo, optuživši ih za podizanje novoga 'Berlinskog zida' i uspostavu 'carstva mafije'. (...) Općenito, EU i SAD, nakon propalog Koschnickovog prijedloga koji je sadržavao i poveliku središnju zonu, ocjenjuju da stvari u Mostaru ne funkcioniraju kako bi trebalo, držeći Brajkovića krivcem za to, jer se upravo on u Rimu uspješno suprotstavio Koschnickovu prijedlogu. Sva kasnija događanja u Mostaru zapravo su logičan slijed ponašanja nekih dužnosnika EU-a u ovome gradu, koji su u svim kriznim situacijama unaprijed stvarali sliku o pobjednicima i poraženima, odnosno o onima koji su uvijek u pravu i onima čija bi borba za očuvanje vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta u startu bila 'razapinjana' kao nacionalizam, tvrdolinijaštvo, kočenje Daytona i dijeljenje Mostara", komentira Marušić, a na kraju o posljednjim mostarskim događajima piše: "Ti pritisci kulminirali su ovih dana, i hrvatska strana je povlačenjem Brajkovića, Markovića i Puljića učinila još jedan ustupak u izuzetno osjetljivom političkom trenutku, dajući i na taj način svoj doprinos stvaranju psiholoških pretpostavki za nastavak misije međunarodne zajednice. Teško je, međutim, ustvrditi kako je tim činom i pronađen ključ za 'mostarski labirint', posebice kada se sagledaju reakcije i nova prizivanja pobjednika i poraženih, ali i strahovanja od dolaska novih Hrvata koji su, eto, 'ista škola'. Čini se, po tome, da bi jedino do kraja poraženi i poniženi Hrvati u Mostaru mogli zadovoljiti kriterije one druge, 'Koschnickove škole'". 080335 MET oct 97