DEN HAAG, 2. listopada (Hina) - U postupku protiv generala Tihomira Blaškića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu, tužitelji su u četvrtak izveli svjedoka Elvira Ahmića,
koji je u vrijeme napada na njegovo selo Ahmiće, 16. travnja 1993. godine, imao 14 godina.
DEN HAAG, 2. listopada (Hina) - U postupku protiv generala Tihomira
Blaškića pred Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na
prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) u Den Haagu, tužitelji su u četvrtak
izveli svjedoka Elvira Ahmića, koji je u vrijeme napada na njegovo
selo Ahmiće, 16. travnja 1993. godine, imao 14 godina. #L#
Svjedok je, odgovarajući na pitanja tužitelja Gregorya Kehoea,
ispričao tragične događaje u kojima su mu poginuli mlađi brat i
majka. U čitavom selu u tri dana ubijeno je oko 120 ljudi, rekao je
svjedok.
Elvir Ahmić je treći svjedok, koji je preživio napad na Ahmiće,
selo pored Viteza.
Noć uoči napada u kući Elvira Ahmića, kod džamije u Donjim
Ahmićima, bili su majka, brat, sestra i on, a otac mu je te noći bio
na seoskoj straži.
Svjedok je rekao da ga je rano ujutro 16. travnja 1993. probudio
brat kada je čuo jaku detonaciju. Ustao je i izišao u hodnik svoje
kuće, odakle je vidio kako kroz odškrinuta vrata netko baca bombu u
kuću. Kako bomba nije odmah eksplodirala, njegova se majka sagnula
da je uzme i izbaci iz kuće, međutim, bomba joj je tada eksplodirala
u ruci i otkinula ruku, a krhotine bombe su ubile njegova
osmogodišnjeg brata. Nakon toga, teško ranjena majka, Elvir i
njegova sestra sklonili su se u podrum, odakle su čuli da je na kat
kuće ušao jedan vojnik, bacio dvije bombe i zapalio kuću. Iz podruma
su pokušali pobjeći u staju, a dok su pretrčavali na njih su iz
dvorišta susjedne kuće pucala četiri vojnika HVO-a, pogodivši majku
u trbuh, rekao je svjedok. On je tada uspio odnijeti četvorogodišnju
sestru u staju i sakriti je u jasle, zatim se vratio po majku, koja
je još bila živa i uspjela mu reći da ode u kuću da uzme novac.
Umrla je nakon pola sata.
Elvir Ahmić je rekao da je tada otišao u staju i legao pored sestre
u jasle. Izgubio je svijest jer je imao 18 rana po cijelom tijelu.
Bez svijesti je bio cijeli dan, a probudio se tek oko ponoći kada je
čuo da netko ulazi u staju. S vrata staje je bačena bomba i ispucano
nekoliko rafala, pri čemu je stradala krava i janje. Elvir Ahmić i
njegova sestra preživjeli su jer bili zaštićeni betonskim jaslama.
On je ponovno izgubio svijest i probudio se sutradan, 17. travnja
oko podne. Nakon što je s prvog kata kuće, koji nije izgorio, uzeo
novac, nakit i nešto odjeće krenuo je sa svojom sestrom prema
Gornjim Ahmićima, gdje je imao baku i strica. Uz put je vidio mnogo
mrtvih tijela u dvorištima kuća. Na putu je sreo pripadnike
"Džokera", postrojbe HOS-a, koja je prije napada na Ahmića formalno
ušla u sastav HVO-a. Ti su ih vojnici odveli u školu u Dubravici kod
Viteza, gdje je zatekao mnogo Muslimana. Muškarci su bili zatočeni u
sportskoj dvorani, a žene i djeca u učionicama. Svjedok je ispričao da
su jedne noći dvojica vojnika odveli jednu muslimansku djevojku,
koja se nakon sat vremena vratila uplakana, kazavši da je silovana.
Iz škole u Dubravici oslobođeni su 1. svibnja 1993. godine.
Na pitanje tužitelja je li vidio što neobično uoči samog napada,
svjedok je rekao da je primijetio da hrvatski susjedi odvode žene i
djecu prema Busovači.
Svjedoka Elvira Ahmića poslije podne će unakrsno ispitivati
Blaškićev odvjetnik Anto Nobilo.
(Hina) sv maš
021456 MET oct 97
(Hina) sv maš