THE WASH. POST, 29. IX., VIJEĆE SIGURNOSTI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 29. IX. 1997. Proširenje sigurnosnoga tijela prva je tema na programu UN-a "Proširenje Vijeća sigurnosti bila je najomiljenija tema na prošlotjednom otvaranju godišnje Glavne skupštine UN-a, kojoj su nazočili ministri vanjskih poslova iz cijeloga svijeta prenoseći potporu svojih vlada za otvaranje daljnjih pet stalnih mjesta u tom važnom tijelu, u kojem se nalazi 15 država", piše John M. Goshko. "Cilj je učiniti UN boljim odrazom svjetske stvarnosti, tako što bi se dodijelilo stalno članstvo u vijeću dvjema industrijskim silama - Njemačkoj i Japanu - te nekim državama koje bi predstavljale nerazvijen dio svijeta. Još nije odlučeno koje bi to države bile. Intenzitet raspre naglašava mišljenje većine od ukupnih 185 članova, koji smatraju da bi proširenje vijeća trebalo imati prioritet u sklopu napora da se to svjetsko tijelo oživi. Ironično, taj isti intenzitet će, čini se, još godinama sprječavati da se to stvarno dogodi. Zagovornici reforme Vijeća sigurnosti nadaju se da će ovogodišnji sastanak vijeća donijeti 'okvirno' rješenje kojim će se potvrditi proširenje. Nu duboke razmirice o tome kakve bi ovlasti te nove članice imale i, što je još važnije, koje bi zemlje ušle u obzir, nepremostiva su prepreka pretvaranju tog okvira u stvarnost. 'Mislim da bi svaki pokušaj da se nametne ta raspra na ovom sastanku podijelio članice' rekao je kanadski ministar vanjskih poslova Lloyd Axworthy. Od stvaranja UN-a 1945. Vijeće sigurnosti bilo je najvažnije tijelo te organizacije, budući da je samo ono imalo moć djelovati protiv prijetnji svjetskom miru kroz određivanje gospodarskih i diplomatskih bojkota, slanje mirovnih misija ili, kao što je bio slučaj u Zaljevskom ratu 1991. ovlašćivanje članica da poduzmu zajedničku vojnu akciju protiv prijestupnika. Stalne članice - Sjedinjene Države, Rusija, Kina, Francuska i Britanija pet su glavnih pobjednika iz Drugog svjetskog rata. Svaka od stalnih članica ima pravo veta na svaku odluku vijeća. Ostalih 10 mjesta kruži između država koje se na dvije godine izabiru iz različitih regionalnih skupina. Sjedinjene Države već dugo podupiru trajno članstvo za Japan i Njemačku zbog njihove goleme industrijske i financijske moći. Između ostalog, Washington se nada da bi stalno članstvo za te zemlje značilo i da će više novaca uložiti u troškove organizacije, što bi smanjilo američki dio proračuna. Nu zemlje Trećega svijeta, koje su velika većina članstva UN-a, odbile su dopustiti ono što smatraju 'elitističkim proširenjem', osim ako se i njima ne dodijeli veći udio u moći. To je vodilo zamisli, koju je Clintonova vlada načelno odobrila, da se odredi jedno stalno mjesto za Južnu Ameriku, Afriku i Aziju. Tu se želja za proširenjem nasukava na dva trnovita pitanja; bi li novi stalni članovi trebali imati pravo veta i koje bi zemlje trebale dobiti mjesta za područje trećeg svijeta. Većina članica UN-a suprotstavlja se davanju prava veta pridošlicama. Nu Njemačka i Japan su inzistirale na punopravnosti s ostalim zemljama stalnim članicama. Što se tiče mjesta za nerazvijene zemlje, intenzivni rivalitet između država u svakom od tri područja prijeti nadvladati svaki konsenzus o tome tko bi trebao biti izabran. Najveća država Južne Amerike, Brazil, vjerojatno će naći svoje takmace u Meksiku, Argentini i drugima koji će isticati činjenicu da portugalsko podrijetlo čini stanovnike Brazila netipičnim za područje u kom prevladava španjolsko naslijeđe. Nigerija, najveća država crne Afrike, ima represivni režim i status međunarodne parije te će vjerojatno naći suparnike u Južnoj Africi i Egiptu. U Aziji će se kandidaturi Indije snažno oduprijeti Pakistan i Indonezija. Neki diplomati misle da bi problem bilo moguće riješiti tako da mjesta za Treći svijet kruže između različitih država. Nu mnoge zemlje to smatraju nezadovoljavajućim, jer takva mjesta gotovo sigurno ne bi imala pravo veta te ih ne bi bilo moguće razlikovati od 10 mjesta koja sad kruže. Ali problemi tu ne prestaju. Arapske zemlje, koje se protežu od Afrike do Azije, smatraju da bi također trebale imati vlastita stalna mjesta. To tvrde i zemlje bivšeg komunističkog istočnog bloka u Europi. A red onih sa zamislima koje su međusobno suprotstavljene postaje sve duži. 'Prije dva tjedna je, primjerice, organizacija talijanskih Amerikanaca, ljutita jer su Talijani preskočeni u korist Njemačke, lobirala da bi od Clintona zatražile pomoć. Osjećaj Talijana dobro izražava nedavni europski šaljivi strip, koji prikazuje uzrujanu Italiju koja se buni protiv Njemačke i Japana: 'Nu i mi smo također izgubili rat!'" 300328 MET sep 97