THE WASHINGTON POST, 16. VIII., ALBANIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 16. VIII. 1997. U Albaniji i izvan nje "Svi su ostali - europske države, međunarodne organizacije - napustili siromašnu, raspadajuću i nasilju sklonu Albaniju. Italija nije imala srca za intervenciju, nu nije imala ni izbora, budući da je laka meta za Albance u bijegu te je među europskim državama najveći kandidat za teret priljeva albanske zastrašujuće nestabilnosti. Tako je prošlog proljeća začeta prva vojna intervencija Rima od Drugog svjetskog rata: nekoliko tisuća vojnika, nekoliko partnera, mandat koji se usredotočio na dopremu dobrotvorne pomoći i čim brži povratak kući. Taj je nadnevak upravo prošao, i svi su Talijani, iako ne i svi Grci, otišli s područja. U stvari, Talijani se ne trebaju ispričavati. Mandat im nije dopuštao da obuzdavaju i razoružavaju naoružane bande koje teroriziraju velik dio Albanije. Neoprostiva je bila pogrješka bivšega premijera Salija Berishe koji je dopustio da stotine tisuća komada vojnog oružja završi u privatnim rukama. Vlada novoizabranog Fatosa Nana mora se osloniti na jadnu silu za 'brzu intervenciju' koja se sastoji od 100 ljudi. Nu Talijani su, prije nego su otišli, pomogli da Albanija dovoljno ojača da bi bila u stanju provesti odgovarajući poštene izbore, na kojima je g. Berisha smijenjen. G. Nano, posljednji komunistički premijer, izjavio je da će nadoknaditi štetu građanima zbog masovne postkomunističke krađe. Kasnije je ustvrdio da si to Albanija ne može priuštiti. Danas Albaniji mnogo više treba osjećaj za stvarnost nego obećanja koja nije moguće održati. Pred Albancima su teška desetljeća borbe za izlazak iz ponora u kojem su ih ostavili komunisti i njihovi prvi nasljednici. Uglavnom će u tome biti prepušteni sebi samima. Prirodno, očajnički im treba pomoć - bilo čija pomoć. Međunarodne bi agencije trebale biti tamo, jer je ih je Albanija spremna primiti. Neki Albanci žele ponuditi Sjedinjenim Državama lokalne vojne povlastice da bi dobili američku vojnu pomoć. Nu Sjedinjene bi Države trebale sa svojim saveznicima biti u Tirani, a ne na fronti. Osim što ima političkog interesa u pravilnom oživljavanju Albanije, NATO ima i određenog strateškoga interesa u smirivanju etničkih Albanaca na srpskom Kosovu te u Makedoniji. Nažalost, Bosna nije jedini dio bivše Jugoslavije koji se još nalazi na rubu pogibelji." 180130 MET aug 97