ZAGREB, 31. srpnja (Hina) - "Praksisovci i njihovi sljedbenici ponovno aktualiziraju pitanje odnosa svjetskoga komunizma i Hrvatske. Nadali smo se da ćemo u polifoniji hrvatskih demokratskih zvukova čuti i njihove nove analize nakon
potpunoga sloma vlasti komunista i njihovih filozofskih dogmi. Međutim, nema novih promišljanja. Ponavljaju, uglavnom, stare fraze. Samo se sad ne suprotstavljaju fikcijskoj nego stvarnoj hrvatskoj državi. Kao ideji i kao posve novoj zbilji. Pokazuje se, zapravo, ogoljela istina da je Hrvatska krupan trn u oku komunističkom kozmopolitizmu", piše Ivan Bekavac i u nastavku objašnjava "o čemu se radi".
ZAGREB, 31. srpnja (Hina) - "Praksisovci i njihovi sljedbenici ponovno
aktualiziraju pitanje odnosa svjetskoga komunizma i Hrvatske. Nadali
smo se da ćemo u polifoniji hrvatskih demokratskih zvukova čuti i
njihove nove analize nakon potpunoga sloma vlasti komunista i njihovih
filozofskih dogmi. Međutim, nema novih promišljanja. Ponavljaju,
uglavnom, stare fraze. Samo se sad ne suprotstavljaju fikcijskoj nego
stvarnoj hrvatskoj državi. Kao ideji i kao posve novoj zbilji.
Pokazuje se, zapravo, ogoljela istina da je Hrvatska krupan trn u oku
komunističkom kozmopolitizmu", piše Ivan Bekavac i u nastavku
objašnjava "o čemu se radi". #L#
Napominje kako je "zagovornicima crvenoga internacionalizma i sudištu
(nove) internacionale" Hrvatska - "naprosto grijeh", i to "ne zato što
je ili nije nešto napravila, nego zato što - postoji". Analizirajući
zašto je tomu tako, Bekavac nastavlja: "Hoće li vladati komunisti ili
neokomunisti, hoće li vladati demokršćani ili neokomunisti, 'novomu'
internacionalizmu važno je onoliko koliko to zahtijeva obična
politička retorika. Bit je u nečemu drugom. U pridjevu - hrvatski
komunisti ili hrvatski neokomunisti? Dakle, komunisti ili
neokomunisti, svejedno, ali, hrvatski ili nehrvatski, hrvatski ili
protuhrvatski, to nije svejedno. Odgovor na to pitanje - pridjev
'hrvatski' ili bez njega, atribut i imenica, ili samo zamjenica -
upućuju prema srži 'hrvatskoga pitanja' i novoga nadnacionalizma".
Bekavac nastavlja s primjerima iz novina koje danas izlaze u
Hrvatskoj: "Jedan od upućenijih ovako povezuje Hrvatsku i komunizam:
'Glavno je roditi se kao Hrvat! I sad ćemo s tim u bolji život, jer to
bi moglo značiti ne u komunizam, nego u bolje hrvatstvo, to jest: sve
za državu, a ništa za čovjeka. E, pa onda: Živjela državotvornost! Ovi
su posljednji izbori pokazali da hrvatsko pleme još nije zrelo za
nešto drugo'.
"S jedne strane nude bolji život u komunizmu, a s druge 'tvrde da
Hrvati još nisu niti narod', o naciji da i ne govorimo. Plemenima,
naravno, države niti ne trebaju. Mislitelju komunizma Hrvati su,
dakle, pleme, koje je tek osnutkom hrvatske države upoznalo pravu -
neslobodu. U nehrvatskoj državi nisu znali što će od puste slobode",
komentira Bekavac.
"Čitajmo dalje što uz prvi citat još piše: 'Slobodni razvitak svakog
pojedinca uvjet je slobodnog razvitka za sve! I to je bila ta Marxova
'borbena parola' što je bila glavna nit vodilja u njegovu radu i
cjelokupnom životu. I sad nam u pohode dolaze 'pravi Hrvati', koji će
u ime svoje nacionalne ideologije pljuvati po tim svjetskim priznatim
idejama!'
Gdje i kad je to napisano?", pita Bekavac i na kraju komentira:
"'Svjetski priznate ideje' bile su lozinkom koju su posvećeni
izgovarali kao razlog zbog kojega neistomišljenika treba ubiti ili
poslati u tamnicu. Nije to činio samo Staljin nego i svi njegovi. A
njegovi su bili svi - po Učitelju i Dogmi. Komunizam, dakle,
braniteljima 'svjetski priznate ideje', nisu djela i praksa komunista
nego ideje u ime kojih su činili to što su činili. U doba komunizma
tvrdili su suprotno. Tvrdili su da je praksa a ne ideja kriterij
istine. O toj istini Hrvati znaju dovoljno".
(Hina) dp gk
010059 MET aug 97
(Hina) dp gk