NJEMAČKA/FAZ - 26. VII. KOSOVO

Ž4=NJEMAČKA Ž1=FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG Ž2=26. VII. 1997. Ž3=Ugroženi hladni mir "Napeto, ali stabilno - tako već osam godina glasi opis stanja na Kosovu. Na tom je području počeo raspad bivše Jugolavije. No, dok je federacija koju je nekoć stvorio i na okupu držao Tito tonula u rat, razaranje i progon, kosovski fitilj začudo nije planuo. Sve je krenulo s Kosova polja: neće li krug jugoslavenske tragedije morati tamo i završiti? Osim Vojvodine na sjeveru Srbije, Kosovo je na jugu te republike bilo druga autonomna pokrajina Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, sastavljene od republika Srbije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Dvije autonomne pokrajine uživale su visoku mjeru samouprave. Imale su gotovo status dviju dodatnih jugoslavenskih republika. Nakon što je srpska vlada 1989. i 1990. g. ukinula autonomiju Kosova (kao i Vojvodine), većinskom albanskom stanovništvu na Kosovu oteta su gotovo sva građanska prava. Albanci sačinjavaju oko 90 posto od ukupno 2 milijuna stanovnika Kosova. Iz javnih služba uklonjeni su gotovo svi kosovski Albanci i zamijenjeni Srbima. Procjenjuje se da je pred represijama srpske milicije i materijalnim problemima u inozemstvo izbjeglo gotovo 350 do 400 tisuća kosovskih Albanaca. Predsjednik Milošević započeo je svoj uspon na položaj najjačeg srpskog moćnika upravo na Kosovu. Već 1987. uvjeravao je Srbe na Kosovu sljedećim riječima: 'Nitko ne smije da vas bije!' Tada se tvrdilo da treba dokončati albansko tlačenje Srba u njihovoj povijesnoj postojbini. 'Demografski genocid' Srba zbog brzog porasta broja Albanaca treba spriječiti, glasila je poruka. U cilju obnove srpskog 'nacionalnog identiteta' prihvaćen je novi ustav. Akcija kojom je srpska milicija u ožujku 1989. ugušila albanske prosvjede u glavnom gradu pokrajine Prištini i u ostalim gradovima bila je predznak nadolazećeg. Po službenim navodima u sukobima je stradalo devedesetak ljudi, uključujući dva policajca. Po albanskim navodima stradalo je oko 200 kosovskih Albanaca. Nakon prve provale nasilja na Kosovu vlada površinski mir. Do ratnog krvoprolića nalik na ono u Hrvatskoj i kasnije u Bosni i Hercegovini nije došlo. Naprotiv, uslijedila je horizontalna podjela Kosova: Albanci su površinu prepustili Srbima, uspostavivši u podzemlju kompletnu državu u sjeni - s vlastitim obrazovnim i zdravstvenim sustavom i vlastitim političkim i upravnim institucijama. Od 1990. g. 400 tisuća albanskih učenika školuje se u privatnim kućama - od osnovne škole do fakulteta i po gradivu koje su odredili kosovski Albanci. U državnim školskim zgradama školuju se samo srpski učenici - posebno od srednjih škola naviše - koji imaju srpske učitelje i srpski nastavni plan. Ilegalna država financira se više ili manje dragovoljnim prilozima Albanaca na Kosovu i u inozemstvu. Na referendumu koji je u rujnu 1991. održala Demokratska liga Kosova (LDK), ključna politička snaga kosovskih Albanaca, 99,87 posto kosovskih Albanaca glasovalo je za neovisnost 'Republike Kosova'. Tu samozvanu državu nije priznala nijedna svjetska država, osim Albanije. U svibnju 1992. uslijedili su samosvojni skupštinski i predsjednički izbori kosovskih Albanaca. Demokratska liga Kosova odnijela je jasnu pobjedu na obim izborima. Za predsjednika je izabran pisac i predsjedatelj LDK Ibrahim Rugova. Upravo je Rugova uspio striktno nenasilnim otporom i metodom ilegalne institucionalizacije 'Republike Kosova' spriječiti nasilnu pobunu kosovskih Albanaca protiv srpske represije. No, čini se da je krhka ravnoteža na Kosovu sve ugroženija. Brojni kosovski Albanci sve su nestrpljiviji budući da se njihov politički i svakodnevni život nije nimalo poboljšao u proteklom osmogodišnjem razdoblju. Stasa 'izgubljena generacija' kosovskih Albanaca čije svjedodžbe iz albanskih ilegalnih škola nitko neće priznati. Osim toga, zbog gotovo potpune izolacije mnogi mladi ljudi polako zaboravljaju srpski jezik, čime je njihova životna perspektiva sužena na kosovsko-albanski svijet. Od proljeća 1996. sve su češće provale albanskog nasilja. Dotad nepoznata Oslobodilačka vojska Kosova (UCK) ubija Srbe, uglavnom policajce, ali i 'albanske kolaboracioniste'. UCK je najavila nove akcije 'protiv srpskih tlačitelja i njihovih kolaboracionista'. Na sudskom procesu, održanom krajem svibnja ove godine, 20 kosovskih Albanaca osuđeno je zbog osnivanja terorističke udruge - ne UCK - na 2 do 10 godina zatvorske kazne. Početkom lipnja počelo je suđenje još jednom skupini kosovskih Albanaca koja je navodno tvorila jezgru UCK. Policija je raspustila manifestaciju javnog očitovanja naklonosti prema optuženima. Dok napetost na Kosovu polako raste, posrednički napori međunarodne politike nisu se pomakli s mrtve točke. Srbi kosovski problem smatraju unutrašnjim pitanjem i striktno odbijaju međunarodno posredovanje na kojem pak inzistiraju kosovski Albanci budući da je kosovski sukob po njihovu mišljenju odavno internacionaliziran objavom neovisnosti 'Republike Kosova'. Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju (OESS), koja je svog Visokog povjerenika za manjine van der Stoela imenovala posebnim povjerenikom za Kosovo, također su vezane ruke. Članstvo bivše Jugoslavije u OESS-u suspendirano je. Budući da se Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) smatra jedinom pravnom nasljednicom bivše Jugoslavije, ne želi se ponovno kandidirati za članstvo u OESS-u, što ta i sve ostale međunarodne organizacije zahtijevaju. Dok taj problem ne bude riješen, Beograd ne dopušta dolazak predstavnika OESS-a u službenoj misiji. Van der Stoel ne može dobiti vizu. Budući da su službeni pregovori između Prištine i Beograda zapriječeni, razne nevladine organizacije već godinama nastoje posredovati. Nakon dugotrajnih trajnih pregovora katolička laička organizacija San Egidio iz Rima izvela je u rujnu 1996. pravu majstoriju, potaknuvši Miloševića i Rugovu na potpisivanje sporazuma o školama. Po tom sporazumu svi učenici trebaju se vratiti u državne školske zgrade. Dosad taj vrlo opći sporazum nije proveden u djelo. Ni miješano povjerenstvo pod vodstvom San Egidia nije dosad uspjelo postići dogovor o pojedinostima. U travnju ove godine Project on Ethnic Relations (PER) sa sjedištem u Princetonu pozvao je kosovske Albance i Srbe, uključujući vodeće političare, na razgovore u New York. Sastanak nije urodio nikakvim plodom ako izuzmemo načelnu izjavu da sukob treba riješiti mirnim sredstvima. Posredovanjem na Kosovu bavi se i guetersloška znanstvena zaklada Bertelsmann. U rujnu 1996. g. osnovan je forum nezavisnih intelektualaca iz Srbije i Kosova koji se nekoliko puta godišnje sastaje na konferencijama - posljednja je održana u Ateni. Iako na konferencijama ne sudjeluju nosioci političkih odluka već pretežno kritički i oporbeni intelektualci, Srbi i kosovski Albanci i u tom su se krugu međusobno približili tek nekoliko milimetara. Cilj te skupine jest uspostava konsenzusa o političkim preporukama - i objava tih preporuka u odgovarajućem trenutku. Temeljno načelo jest početno svakodnevno poboljšanje i mjere uspostave povjerenja, čiji bi rezultat trebala biti normalizacija. Tek bi kasnije trebali uslijediti pregovori o budućem statusu Kosova: o neovisnosti preko modela autonomije po uzoru na južni Tirol do višeg stupnja samoodređenja pokrajine u okviru općenito jače regionalizacije Srbije. Razgovori o poboljšanjima - primjerice u školstvu - trebali bi početi postupno i bez prejudiciranja naknadnog političkog rješenja. S načelom 'praksa prije politike' slažu se u osnovi sve nevladine organizacije koje nastoje posredovati u kosovskom sukobu. LDK inzistira pak ponajprije na pregovorima o političkom statusu. LDK i Rugova pritom se suočavaju s problemom da njihova težnja državnoj neovisnosti 'Republike Kosova' proturječi realpolitici i nema potporu međunarodne zajednice. Zapad se jasno založio za autonomno rješenje za Kosovo u okviru granica Srbije. Rugova i LDK su zarobljenici vlastitih zahtjeva. Na drugoj strani Milošević i njegova SPS tek postupno priznaju postojanje kosovskog problema", izvješćuje Matthias Rueb. 280154 MET jul 97