VJESNIK: BRČKO - SIMBOL NEUSPJEHA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

ZAGREB, 8. travnja (Hina) - "Aneksom 11. Daytonskog sporazuma utvrđeno je u kojim se rokovima trebaju provesti pojedini dijelovi mirovnog plana u BiH, u okviru koje su osnovani zasebni entiteti, Federacija BiH i Republika Srpska. Nedefinirano je ostalo jedino područje Brčkog, što je trebalo biti razriješeno u arbitraži u roku od godine dana. Naknadno je taj rok pomaknut za dva mjeseca, ali ni tada Arbitražna komisija nije donijela konačnu odluku o tome kojem od dva entiteta Brčko treba pripasti", piše Vladimir Žerjavić u današnjem Vjesniku. #L# Opisujući situaciju koja je nastala, upozorava kako Federacija nije dobila 51 posto teritorija (što joj je po planu podjele BiH u omjeru 51:49 trebalo pripasti), tako da RS u čijim je rukama Brčko "drži više od 50 posto teritorija BiH na kojemu, s obzirom da je pobijeno oko 150.000 i izbjeglo oko 860.000 Muslimana i Hrvata, postoji višak stambenih objekata. S druge strane, Federacija ima manje od 50 posto teritorija, a duplo više stanovnika i manjak od oko 200.000 stambenih objekata, plus najmanje 150.000 razorenih u ratu", dodaje Žerjavić i komentira: "Dakle, međunarodna je zajednica, nerazriješenim pitanjem Brčkog i nevraćanjem prognanih Muslimana i Hrvata na teritorij RS, stvorila katastrofalnu situaciju u Federaciji, zbog koje neminovno dolazi do teritorijalnih i stambenih konflikata između muslimanskog i hrvatskog stanovništva, jer stvarnog smještaja u Federaciji nema za sve stanovnike. S druge strane, RS raspolaže s viškom teritorija i stambenih objekata. To je izravna posljedica politike međunarodne zajednice koja tijekom četiri godine nije zaustavila srpsku agresiju, a nakon zaključenog mira nije prisilila RS da prihvati izgnane Muslimane i Hrvate, niti je razriješila pitanje Brčkog. Neprovođenjem najvažnijih odrednica Daytonskog sporazuma, Federacija je dovedena u bezizglednu političku i gospodarsku situaciju. A umjesto kazne za zločine i štete prouzročene agresijom, srpska je strana u stvari nagrađena. Arbitriranje SFOR-a u pojedinačnim incidentima, poput onog u Mostaru, dakle na mikro planu, kojom prilikom pokazuju svoju moć i 'pravedno' rasuđivanje, samo su palijativne mjere koje ne mogu dovesti do zadovoljavajućih rješenja, jer su međunarodni faktori na makro planu u potpunosti zakazali", smatra Žerjavić. Inicijative za suradnju zemalja na tom prostoru (američka SECI - Southern European Corporation Initiative, i inicijativa Europske unije - za regiju 'južno od Slovenije a sjeverno od Grčke'), tema su o kojoj Žerjavić piše na kraju članka i napominje: "U te zajednice uključena je i BiH, u kojoj je još 1992. stvoren koridor namijenjen samo za komunikaciju dva dijela RS, čime je presječena komunikacija između sjevernog i južnog dijela Federacije. Daytonski sporazum nije tu zacementiranu situaciju razriješio. Osim toga, jasno je da ni RS, čija su dva dijela spojena samo jednim koridorom, ne može funkcionirati uspješno, jer postojeće željezničke i cestovne veze ne idu tim pravcem. Pošto su sad granice između RS i Federacije zatvorene za promet, pitanje je hoće li svaki od ta dva entiteta razgrađivati postojeće komunikacije i graditi nove unutar svojih sadašnjih granica. Tko to može platiti i kome to može biti isplativo? Ako je očito da takvo nešto ne može funkcionirati, zašto onda uopće rješavati posebno samo pitanje Brčkog, koje ne može razriješiti cjelokupni problem? Iz svega se nameće još jedno pitanje: kako se može predlagati prometnu i drugu komunikacijsku suradnju između 10 zemalja, kad međunarodne organizacije nisu u stanju ispravno i pravedno razriješiti nastalu situaciju u jednoj od njih, u BiH?" (Hina) dd 080750 MET apr 97