CLINTON U SVOJIM PREDSJEDNIČKIM GRIJESIMA NEĆE OSTATI USAMLJEN

WASHINGTON, 26. ožujka (Hina-Sanja Pucak) - Izložen napadima i preispitivanju kako privatnog života, tako i svih političkih poteza od dana kada je kročio u Bijelu kuću, američki predsjednik proteklog je vikenda mogao na trenutak odahnuti. Ugledni "New York Times", kada već nije pripravan braniti sadašnjeg predsjednika, zavirio je u američku povijest i otkrio što su na duši imali njegovi prethodnici. Popis 'grijeha' ispao je prilično impresivan. #L# Seks skandali u američkom predsjedničkom životu nisu počeli aferom predsjedničkog kandidata Garija Harta, koji je 1988. bio uhvaćen sa ljubavnicom Donnom Rice, niti je priča o dugogodišnjoj vezi Billa Clintona i Genifer Flowers usamljena. Već je prvi američki predsjednik George Washington bio poznat po ljubavnim aferama i desecima nezakonite djece, kao što se nevjerom mogao pohvaliti i tvorac američkog ustava Thomas Jefferson. Nizu preljubnika u Bijeloj kući pridružuju se, među ostalima, i Grover Cleveland, Woodrow Wilson, Franklin Delano Roosevelt i John F. Kennedy. A što reći o Andrewu Jacksonu koji se oženio ženom koja prije toga nije dovršila svoju brakorazvodnu parnicu. Richard Nixon, za kojeg moderno doba smatra da je aferom Watergate dao novi smisao poštenju predsjednika, tek je dio lanca koji je započeo davno prije. John Tyler u povijesti je zapamćen po tajnim ilegalnim operacijama sa stranim vladama, Zachary Taylor po pretakanju sredstava iz savezne blagajne u džepove svojih časnika, Ulysses Grant po suradnicima ogrezlim u korupciji, James Garfield po političkoj karijeri započetoj punenjem vlastitih džepova, Harry Truman po uskom krugu suradnika koji su dijelili državne zalogaje međusobno... Sjećanje je još svježije na Reaganovu i Bushovu aferu Iran-kontra. Skandal Whitewater, u čijem je središtu Clintonovo propalo poduzeće nekretninama, odnosno zemljom, mogao bi pasti u povijesni zaborav u usporedbi, primjerice, s optužbama da je Washington oteo čitavu Shenandoah dolinu od prijašnjeg vlasnika i potom izgnao siromašne obitelji koje su ju do tada obrađivale. Kasnije je dokazano da su optužbe, ipak, bile neistinite. Dok je Clintonov ministar poljoprivrede otišao iz njegova kabineta zbog optužbi da je primao mito od američke prehrambene industrije, prvi američki predsjednik George Washington mogao se podičiti da je član njegova kabineta pokušao iskamčiti mito od, ni manje ni više, francuske vlade. U usporedbi s Washingtonom koji je bio optužen ne samo za nekompetentnost u zapovjedanju oružanim snagama nego i da je prije dva stoljeća ukrao gotovo pet tisuća dolara od vojske, Clintonovo izbjegavanje novačenja izgleda kao dječja igra. I optužbe oko prodaje interesa u izbornim utrkama, koje već mjesecima potresaju Demokratsku stranku i Bijelu kuću, povijesno gledano su relativne. Predsjednik Rutherford Hayes, sada se to već smatra sigurnim, bukvalno je kupio glasove koji su ga 1876. odveli u Bijelu kuću. I sve to u državi koja dva stoljeća kasnije slovi kolijevkom demokracije. Ako poneka od nebrojenih optužbi na račun američkih predsjednika i nije potpuno točna ostaje činjenica da su afere punile američke novine kroz protekla dva stoljeća, baš kao i danas. (Hina) ps br 260215 MET mar 97