RADOVAN KARADŽIĆ ODUSTAO OD OBRANE PRED SUDOM U NEW YORKU

NEW YORK, 10. ožujka (Hina-Vjera Bogati) - Bivši čelnik bosanskih Srba Radovan Karadžić, koji je pozvan da pred američkim saveznim sudom u New Yorku u građanskoj parnici odgovori na optužbe za genocid i ratne zločine, odustao je od obrane i time otvorio put za donošenje presude u odsutnosti i javno predstavljanje dokaznih materijala. #L# Karadžić bi, dolazeći u SAD, praktički sam ponudio vlastito uhićenje, jer je na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu protiv njega već podignuta optužnica. Američki tužitelji, od početka svjesni slabih izgleda da Karadžić osobno sudjeluje u građanskoj parnici u New Yorku, istaknuli su da i simbolična presuda protiv Karadžića može pomaknuti s mjesta sadašnji status quo, odnosno činjenicu da on slobodno šeće nekoliko kilometara udaljen od međunarodnih snaga u BiH. Američke udruge za zaštitu ljudskih prava još su 1993. godine, u ime skupine bosanskih građana, podnijele tužbu protiv Radovana Karaždića tereteći ga zbog genocida, ratnih zločina i grubih kršenja ljudskih prava. Za razliku od Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu, gdje se vode kazneni procesi, sudski proces na američkom Saveznom sudu u New Yorku bio bi građanski i Karadžić bi, u slučaju da bude okrivljen, morao platiti materijalnu odštetu. Mogućnost da se čelniku bosanskih Srba sudi u SAD-u temelji se na slabo poznatom američkom zakonu iz 1789. godine (Alien Tort Claims Act), koji dopušta da osobe koje nisu američki državljani tuže na američkom saveznim sudovima druge strane državljane koji su prekršili međunarodno pravo. Sud u New Yorku (Južni okrug) primio je 1993. godine dvije tužbe protiv Karadžića na temelju kojih mu je upućen poziv da se osobno pojavi u New Yorku kako bi odgovorio na optužbe. Građanske tužbe "Doe protiv Karadžića" i "Kadić protiv Karadžića" predane su u newyorškom sudu dok je čelnik bosanskih Srba boravio u posjetu UN-u, dakle, dok se nalazio na prostoru pod jurisdikcijom tog suda. Podnositelji tužbe "Doe protiv Karadžića" su dvije žene koje žele zadržati anonimnost, a nastupaju u ime svih žrtava zločina bosanskih Srba. Tu skupinu kao tužitelji zastupaju newyorški Centar za ustavna prava, Lowenstein klinika za međunarodna ljudska prava sa sveučilišta Yale, Klinika za međunarodna ženska prava sa Sveučilišta grada New Yorka te odvjetnička tvrtka Darby i Levin. S. Kadić istodobno je podnijela drugu tužbu u svoje i ime svojih sinova, a kao tužitelji zastupaju je prof. Catharine MacKinnon sa Sveučilišta Michigan i odvjetnička tvrtka Wharton i Garrison. Karadžić je putem svojih američkih odvjetnika Ramseya Clarka i Lawrencea Schillinga 1994. godine uvjerio prvostupanjski sud da on, kao predstavnik vlade koja nije međunarodno priznata, ne može odgovarati pred američkim sudom, na temelju čega su tužbe bile odbačene. Tužitelji su nakon toga, dodatno "naoružani" detaljnim izvješćem State Departmenta o zločinima bosanskih Srba, podnijeli žalbu prizivnom sudu koji je 1995. godine odlučio da svatko tko je osumnjičen za genocid i ratne zločine može odgovarati pred američkim sudom, a posebice Karadžić koji je predstavljao svoju "državu" a možda i djelovao uz pomoć Srbije. Nakon te odluke Karadžićevi odvjetnici su apelirali pri Američkom vrhovnom sudu, koji je 17. lipnja 1996. godine to odbacio. Sudac Henry Pitman naredio je 3. veljače 1997. godine da Karadžić do 5. ožujka traži vizu za SAD, kako bi na sudu u New Yorku osobno odgovorio na optužbe. U članku pod naslovom "Čekajući Radovana", od 5. ožujka, newyorški list "Voice" pita se o vjerojatnosti da će se Karadžić pojaviti u New Yorku. "Očito da se ne žuri dobiti vizu", piše list prenoseći izjavu glasnogovornika State Departmenta Glyna Davisa koji upozorava da su SAD dužne uhititi osobu protiv koje je na sudu u Den Haagu podignuta optužnica za ratne zločine. Karadžićevi odvjetnici izvijestili su, međutim, 28. veljače suca Pitmana da njihov klijent odustaje od obrane. Karadžić tu odluku obrazlaže tvrdnjom da "ne može otputovati u SAD, jer bi bio uhićen", da "nema financijskih sredstava za dovođenje svjedoka za svoju obranu", te da "ne može dobiti dokumente od vlade republike srpske koji su nužni za obranu". On, međutim, i dalje odbija optužbe i čudi se kako jedan američki sud, koji "nema nikakvih veza s događajima, narodima i kulturama u jednoj dalekoj zemlji" može suditi događajima koji su se tamo dogodili. "Nakon Karadžićeva odustajanja od obrane, preostaju nam dvije opcije", kaže Beth van Schaack, pravnica iz Lowenstein klinike za ljudska prava pri Yaleu. "Sudac može donijeti presudu u odsutnosti optuženika, a na temelju dosad priloženih dokaza. No, najvjerojatnije ćemo biti pozvani da zastupamo slučaj na sudu i predstavimo svoje dokaze", napominje ona. Tužitelji zahtijevaju da, u slučaju da bude okrivljen u ovom građanskom procesu, Karadžić plati materijalnu odštetu u visini od gotovo 20 milijuna dolara. "Kad bismo znali da on ima imovinu u SAD, mogli bismo tražiti da se ona zaplijeni. No ne znamo gdje i koliko imovine on posjeduje", napominju u Lowensteinu. Tužitelji sada intenzivno prikupljaju što više izjava svjedoka, dokumenata i pisanih ili snimljenih materijala kako bi se ti dokazi predočili sucu i kroz sudski postupak predstavili javnosti. Bit će teško natjerati Karadžića da plati zateznu odštetu, priznaju tužitelji, no drže da njihovi napori imaju veliku moralnu i pravnu važnost. "Bitno je iznijeti u javnost sve što se zbivalo u Bosni i dati žrtvama mogućnost da o tome govore. Stvarajući službeni dossier o zločinima u Bosni, želimo osnažiti međunarodno pravo i djelotvornost suda u Den Haagu", naglašava Beth van Schaack. Profesor Harold Hongjyu Koh, savjetnik na slučaju "Doe protiv Karadžića", upozorava: "Karadžićevo odustajanje od dolaska pred sud pokazuje da on može bježati, ali se ne može sakriti od građanske odgovornosti za svoja djela mučenja i genocida." (Hina) vb br 101511 MET mar 97