ZAIR: POBUNJENICI NAPREDUJU, VOJSKA SE RASPADA

KINDU (Zair), 8. ožujka (Hina/Reuter/AFP) - Zairski pobunjenici bez prevelike žurbe ali nezaustavljivo osvajaju dio po dio zemlje, dok se vojska, unatoč pomoći stranih plaćenika, polako raspada, svakim danom smanjujući izglede režima na opstanak. #L# Napredovanje pobunjenika, prema izvješćima stranih agencija, sve više sliči na snježnu lavinu - njihov se broj, osvajanjem novih područja, povećava zahvaljujući mnogim dragovoljcima. Tome pogoduje činjenica da je stanovništvu odavno dosta korumpiranog režima Mobutua Sese Sekoa, koji je, otkako je došao na vlast prije tri desetljeća, većinu svojih sunarodnjaka doveo do prosjačkog štapa, dok je sam zgrtao bogatstvo u švicarskim bankama. Pobunjeničke su snage u početku bile sastavljene poglavito od pripadnika etničke skupine Tutsi, čiji su preci prije nekoliko generacija iz područja Ruande stigli na područje današnjeg Zaira. Međutim, kako se pobuna širi prema zapadu, sve više im se priključuju i pripadnici drugih etničkih skupina. Pobuna je počela u listopadu, potaknuta pokušajem zairskih vlasti da Tutsije protjeraju u Ruandu. Želju za priključivanjem pobunjenicima pokazuju i mnogi pripadnici zairske vojske, koji su loše plaćeni, slabo opremljeni i demoralizirani, te koji su se i do sada predavali bez velike borbe. Pobunjenici ih ipak ne uključuju odmah u svoje redove, imajući na umu njihovu reputaciju pljačkaša, kroničnu nedisciplinu i nedostatak borbenosti. Zato ih prije toga šalju u logore za "preodgoj". Demoraliziranost vojnika ne smanjuje ni nazočnost stranih plaćenika koje je dovela zairska vlada, među kojima, navodno, ima i Srba. Unatoč priključivanju novih pripadnika, pobunjeničke su snage, prema izvješćima iz područja koja su pod njihovim nadzorom, i dalje relativno malobrojne. One se, međutim, odlikuju željeznom disciplinom, imaju relativno jednostavno, ali učinkovito oružje i vrlo sposobne časnike. Zbog svoje malobrojnosti, pobunjenici ne ulaze u sukobe koji bi ih stajali mnogo života. Umjesto toga, svakodnevnim granatiranjem siju paniku među protivnicima, a napreduju noću. Obično čekaju da neko mjesto postane zrelo za predaju i da ga vladine postrojbe napuste nakon što ga opljačkaju, a zatim ulaze kao osloboditelji. Strani promatrači, koji su posjetili velike gradove koje su zauzeli pobunjenici, primjerice Gomu, bili su iznenađeni malim brojem pobunjeničkih vojnika koji se u njima nalaze. Većina pobunjeničkih vojnika je na bojišnici, a u gradovima ostaju malobrojni pripadnici pobunjeničkog pokreta zaduženi za uspostavu novih struktura vlasti. Nezadovoljstvo Zairaca Mobutuovom vladom je toliko da neka mjesta padaju u pobunjeničke ruke i prije nego što tamo stignu njihovi borci. To je ovog tjedna bio slučaj s Manonom, mjestom u bakrom bogatoj provinciji Šaba, čiji su stanovnici sami svoje područje proglasili "teritorijem pod nadzorom pobunjenika" nakon što su razoružali lokalne policajce. Unatoč tvrdnji zairske vlade da je riječ zapravo o agresiji Ruande, Burundija i Ugande, strani promatrači svjedoče da se pobunjenici barem dijelom opskrbljuju zahvaljujući oružju koje za sobom ostavlja zairska vojska. U Kinduu su, primjerice, vladine snage za sobom ostavile puške, streljivo, čak i rakete, ali su ipak našle dovoljno vremena da opljačkaju gradsku bolnicu. Po mišljenju promatrača, takva pobunjenička taktika im omogućava da napreduju daleko od prvotnoga pobunjeničkog žarišta na istoku Zaira, a da pritom ne izgube dah. Zairska vlada zasad odbija pregovarati s pobunjenicima tvrdeći da su oni samo marionete triju istočnih susjeda, ali je prihvatila prijedlog UN-a o prekidu vatre i dolazak stranih promatrača, što je do sada odbijala. Vođa pobunjenika Laurent Kabila prihvaćanje prekida vatre, međutim, povezuje s otvaranjem pregovora o odlasku Mobutua, o čemu ovaj ne želi ni čuti. Mnogi strani promatrači ipak misle da su Mobutuovi dani odbrojani. Njegov ugled u zemlji sve je slabiji, a zapadne zemlje koje su ga nekad podupirale više nisu spremne učiniti ništa konkretno za njegov spas. (Hina) rb ii 080230 MET mar 97