DRŽE 1,4 MILIJARDE DOLARA U INOZEMSTVU
ZAGREB, 5. ožujka (Hina) - "Rijetki su tekstovi koji su izazvali
toliko burnih i oprečnih reakcija kao što je slučaj s tekstom dr. Mate
Babića o zaduživanju Hrvatske, koji je prije mjesec dana objavljen u
jednom gospodarskom tjedniku. Jedni su u tom tekstu vidjeli tek
'dobrohotno upozorenje', drugi, među kojima i neke inozemne agencije,
dokaz o sadašnjoj katastrofalnoj prezaduženosti Hrvatske, a treći su u
Babićevoj interpretaciji našli napokon objašnjenje situacije i za
manje stručne krugove", piše Vedran Kukavica u uvodu razgovora s dr.
Babićem koji, u članku pod naslovom "Ne trebaju nam strani krediti dok
naše banke drže 1,4 milijarde dolara u inozemstvu", objašnjava što je
"zapravo htio reći".
"Hrvatska, kao i sve zemlje u tranziciji, za svoj razvoj treba
investicije. Dva su izbora za to: domaća i inozemna akumulacija. Držim
da je puno bolje da stranci izravno investiraju u Hrvatsku, nego da se
hrvatska poduzeća zadužuju. Zašto? Najprije, stranac kad dolazi
izravno investirati i sam preuzima rizik. Hrvatska se tako ne
zadužuje, a u nju se svejedno investira. Drugo, on donosi i novu
tehnologiju, organizaciju, menedžment, marketing i, što nije nevažno,
tržište. Veže se za Hrvatsku, drukčije je shvaća i doživljava nego kad
joj odobrava zajam. Ako ne želimo ta izravna strana ulaganja, onda
nam, naravno, preostaje zaduživanje u inozemstvu ili korištenje domaće
štednje. Zanimljiva je stvar s tom domaćom štednjom: Na temelju onog
propisa NBH o držanju dijela nove devizne štednje u inozemstvu mi
imamo više od milijardu i 400 milijuna dolara domaće štednje
deponirane u inozemnim bankama. Na ta sredstva hrvatske banke dobivaju
3 do 3,5 posto kamata, a uzimajući istodobno inozemne zajmove mi ih
plaćamo barem deset postotaka više nego što su ukamaćena ta sredstva",
objašnjava dr. Babić i nastavlja:
"Vrlo je jednostavno izračunati da je tu neto gubitak za hrvatsko
gospodarstvo oko 140 milijuna dolara godišnje. Htio sam upozoriti kako
bi se Hrvatska trebala orijentirati na stvaranje klime za privlačenje
izravnih stranih investicija te kako bi hrvatsku štednju deponiranu u
inozemnim bankama napokon trebalo povući natrag i iskoristiti za
domaće investicije. Tek kad se to iskoristi, onda treba posezati za
inozemnim zajmom. Evo, mi smo već koncem studenog mjeseca 1996. godine
dosegnuli ukupni dug od 4 milijarde i 881 milijun američkih dolara,
što je 33 posto (jednu trećinu) više nego u 12. mjesecu 1995. godine.
Kad se tome pribroji planirano zaduživanje u '97., ispada da će na
kraju ove godine zaduženje iznositi 6 milijardi i 121 milijun dolara.
To je dosta veliko zaduženje. U odnosu na 1995. povećano je za 67
posto. Problem nastaje u tome što domaći proizvod ne raste istim
tempom, a kad domaći proizvod ne raste istim tempom, onda je teret
otplate sve veći i veći. Odnos duga prema domaćem proizvodu, koji je
bio 21,3 posto u 1995. godini, 1997. iznosi 31,2 posto. To je crvena
lampica koja se pali", upozorava dr. Babić u razgovoru za Vjesnik.
(Hina) dp bn
050047 MET mar 97
(Hina) dp bn