ZAGREB, 2. siječnja (Hina) - "Na početku 1997. godine očekuje li Hrvate i dalje kao do sada mukotrpna borba za mjesto u novom svjetskom poretku? Hoće li i dalje, zbog kojekakvih međunarodnih smicalica, ugroženih taština i interesa
biti sotonizirani za ono što nisu učinili, a samo zato da bi ih se lakše 'uvjerilo' da prihvate neprihvatljivo?", pita u uvodu članka u današnjem Vjesniku Andrija Tunjić.
ZAGREB, 2. siječnja (Hina) - "Na početku 1997. godine očekuje li
Hrvate i dalje kao do sada mukotrpna borba za mjesto u novom svjetskom
poretku? Hoće li i dalje, zbog kojekakvih međunarodnih smicalica,
ugroženih taština i interesa biti sotonizirani za ono što nisu
učinili, a samo zato da bi ih se lakše 'uvjerilo' da prihvate
neprihvatljivo?", pita u uvodu članka u današnjem Vjesniku Andrija
Tunjić. #L#
U nastavku, uz ostalo, piše: "Hrvatsku se optužuje: ili za rat u BiH,
u kojem je pomogla Hrvatima koji su inače u tom ratu u postocima
najviše stradali, da ostanu konstitutivnim narodom, ili zato što u
Hrvatskoj 'uskraćuje' prava srpskoj manjini i ne omogućava povratak
onim Srbima koji su Hrvatsku dragovoljno napustili i koji su zapravo
ubijali Hrvatsku i izazvali rat, ili zato što, pod patronatom Europske
unije, ne pristaje na integraciju u neku novu Jugoslaviju.
Dakle, premda su to činjenice koje nekima u svijetu izgledaju kao
hrvatsko umišljanje, one su neprijeporna smetnja hrvatskom
integriranju u zajednicu zapadnoeuropskih naroda kojima Hrvati
oduvijek pripadaju. Zato je to stvaranje smetnji Hrvatskoj presudno
pitanje na koje će, osobito Zapadna Europa, u 1997. godini morati dati
odgovor. I stoga što su neke ili neki od svjetskih politika i
političara u kontradikciji. Jedni bi htjeli vidjeti Hrvatsku
samostalnom i stabilnom, gdje bi uložili kapital i okoristili se, dok
bi drugi tu istu Hrvatsku opet htjeli udružiti u državu koja im nije
nikada nudila neku ekonomsku perspektivu".
Uz upit ne radi li se tu o nečem posve trećem - "o viđenju i
promišljanju ovih prostora, pa tako i Hrvatske, kao svojevrsnog
poligona na kojem će se eksperimentirati radi zadovoljenja svojeg
humanističkog hedonizma, beskrupuloznosti i bezosjećajnosti", Tunjić
zaključuje:
"Hoće li ipak u 1997. godini neki svjetski političari i politike
prihvatiti Hrvatsku kao državu koja ima svoju povijest, svoju kulturu,
svoju samobitnost, svoje mišljenje, ciljeve i želje, dakle i svoje
vrline i mane, ili će od nje tražiti nemoguće, to, dakako, ovisi o
njima? Ali, bez obzira na njihovo 'razumijevanje' hrvatskih interesa,
možda nije naodmet podsjetiti da su i prije ove naše, sadašnje,
civilizacije postojale i druge, jednako tako jake i samouvjerene, pa
su ipak propale. Neke su propale i zato što su bile umišljene".
(Hina) mc
020804 MET jan 97
(Hina) mc