NETANYAHU MIJENJA POLITIKU, ALI NE I IDEOLOGIJU, DRŽE ANALITIČARI

JERUZALEM, 15. siječnja (Hina/Reuter) - Premijer Benjamin Netanyahu učinio je ono što je tvrdio da nikad neće napraviti - ustupio je dio biblijskog izraelskog teritorija Palestincima. #L# Međutim, sporazum koji je vođa Likuda postigao u srijedu s PLO-om o preraspođivanju snaga u Hebronu manje je strateški pomak u ideologiji, a više taktički odgovor na politički pritisak. Profesor političkih znanosti Sveučilišta Bar Ilan Gerald Steinberg ocjenjuje: "Ovo je očito pragmatičan korak. To je odgovor na nepostojeću alternativu". Netanyahu je porazio laburističku vladu na izborima prošlog svibnja suprotstavljajući se formuli "zemlja za mir", koja je obilježila cijelo petogodišnje razdoblje mirovnog procesa na Bliskom istoku. Ali, taj sporazum s palestinskim predsjednikom Jaserom Arafatom o povlačenju snaga sa 80 posto Hebrona prvi put znači da se neki vođa Likuda povlači sa zemlje osvojene tijekom šestodnevnog rata 1967., otkako je Menachem Begin napustio Sinajski poluotok. Za razliku od Sinaja, koji je vraćen Egiptu u skladu sa sporazumom u Camp Davidu 1979., Hebron i ostatak Zapadne obale rijeke Jordana izraelski desničari i doseljenici smatraju svojim bogom danim pravom. Netanyahu je zakočio provedbu sporazuma iz Osla iz 1993. kojim se Palestincima jamči samouprava, ali rujanski sukobi u kojima je poginulo 60 Palestinaca i 15 Izraelca natjeralo je Washington da izvrši pritisak kako bi spasio svoju bliskoistočnu politiku. "Dvije osnovne razlike između Likuda i Laburističke stranke su da su Laburisti bili spremni na proces povlačenja i vjerojatno na Palestinsku državu", ocjenio je Steinberg. "Likud i Netanyahu nisu spremni na taj proces, nego idu radije korak po korak i pri tome svaki potez odmjeravaju nezavisno i ne vide ga kao dio cjelokupnog procesa", dodao je on. Palestinski predsjednik Arafat dobio je sporazumom 80 posto Hebrona i misli da će nadgledati čak i veći postotak Zapadne obale, kada Izrael bude dovršio trostupanjsku predaju područja sljedeće godine. Međutim, sporazumi o samoupravi koje je Arafat potpisao s prethodnom izraelskom vladom ne navode koliko se izraelske snage trebaju povući. "On ne navodi nikakve postotke. Ne određuje nikakav teritorij", rekao je Netanyahu dajući znakove kako će se Palestinci vjerojatno morati još gorko cjenkati ako ne budu željeli vladati samo u glavnim gradovima i selima. Iako sporazum iz 1993. koji je potpisan u ozračju povjerenja s Laburističkom vladom ne navodi brojeve, vođe PLO vjeruju da će nakon povlačenja nadgledati 90 posto Zapadne obale. "Posljednja faza ovisit će o pregovaračima", rekao je jedan od izraelskoh dužnosnika koj je bio nazočan potpisivanju sporazuma. Prema njemu, posljednje od tri povlačenja treba biti povezano s pregovorima o konačnom rješenju izraelsko-palestinskog sukoba, koji bi se trebali održati 4. svibnja 1999. Izraelski analitičari smatraju da bi Arafat mogao dobiti samo polovicu Zapadne obale dok bi Izrael zadržao kontrolu nad 140 židovskih naselja, vojnih lokacija te granice. To bi bilo slično kao u slučaju pojasa Gaze u kojemu Izrael još nadgleda oko 40 posto. Pregovori o "konačnom statusu" trebali bi odrediti oblik palestinske samouprave, dotičući problematično pitanje granica, Jeruzalema i izbjeglica. U dodatku navodimo ključne činjenice o Zapadnoj obali koju je Izrael osvojio 1967. u ratu na račun Jordana, te je počeo predavati Palestincima u skladu s mirovnim dogovorima. STANOVNIŠTVO: 1,2 miljuna (palestinske procjene). Oko 130.000 Židova živi u naseljima, bez istočnog Jeruzalema (prcjene zapadnih zemalja, židovski doseljenici tvrde da ih ima preko 140.000). PODRUČJE: 5.878 kilometara DRUŠTVENI BRUTTO PROIZVOD: 625 dolara po stanovniku GOSPODARSTVO: poljoprivreda, turizam JEZIK: arapski VJEROISPOVIJEST: 97 posto muslimani, tri posto kršćani SUVREMENA POVIJEST: 1947. Glavna skupština Ujedinjenih naroda izglasala je podjelu teritorija bivše britanske Palestine na židovdku i arapsku državu. Odbijajući podjelu, susjedne arapske zemlje poslale su snage da spriječe osnutak židovske države u Palestini nakon britanskog povlačenja u svibnju 1948. godine. Na kraju židovsko-arapskog rata Palestina je podijeljena na tri područja: Židovsku državu Izrael, Zapadnu obalu pod jordanskom kontrolom i pojas Gaze pod nadzorom Egipta. Godine 1967. Izrael je okupirao Zapadnu obalu i pojas Gaze i uspostavio vojnu vlast. U prosincu 1987., intifada, pobuna Palestinaca protiv izraelske vlasti proširila se na svim područjima. U rujnu 1993. Izrael priznaje PLO, nakon potpisivanja sporazuma o samoupravi. Konačni pregovori o statusu područja, arapskom istočnom Jeruzalemu i židovskim doseljenicima trebali bi se održati 1999. godine. (Hina) sk sd 151203 MET jan 97