VJESNIK: KRALJEVSKA I INA DEMOKRACIJA

ZAGREB, 13. veljače (Hina) - Odnos hrvatskih političara prema zbivanjima u Srbiji, nekim izjavama potomka Karađorđevića, ponašanju nekih europskih zemalja, analizira Stjepan Čuić i među inim u današnjem Vjesniku piše: #L# "Ozbiljna analiza govora na hrvatskoj sceni (tema, rječnik, skrivene poruke i sl.) pokazala bi da na njoj još ima hrvatske političke naive. Čim su na beogradskim ulicama vidjeli ogromnu masu građana kako demonstrira protiv Miloševićeva režima, mnogi su se ponadali da je riječ o demokraciji. A ni na pamet im nije palo da Draškovićeve i Đinđićeve demonstracije zaudaraju na Miloševićeve mitinge. Dakako, nitko pametan neće reći da i u Srbiji nema demokratskih tradicija, ali će se svaki hrvatski političar upitati što te tradicije znače u odnosu na Hrvatsku. Što znači izjava stanovitog princa Karađorđevića, koji uostalom nije ni rođen u Srbiji, da bi njegovim dolaskom na vlast bila i u Hrvatskoj demokracija? Znači li to da bi njegovo kraljevstvo veličanstvo zračilo pravednošću i istinom opet na širi prostor, ili znači da je on 'pretendent na prijesto' i u Hrvatskoj? Ta je njegova izjava svakako smiješna, ali je ipak uvredljiva za Hrvatsku. To više što je poznato, u Hrvatskoj naročito, kako je bilo s demokracijom u Hrvatskoj kad je Jugoslavijom vladala obitelj Karađorđevića". Čuić smatra kako bi ovu izjavu trebali komentirati svi hrvatski stranački prvaci - "i to kao hrvatski demokratski blok. Jer je njegova izjava uvreda i za njih. Kao da oni sa svojim strankama nisu dokazom da u Hrvatskoj postoji demokracija - baš kao što je Hrvatska u državnopravnom obliku moguća jedino kad se iz nje potisne prinčev smisao za te uzvišene vrijednosti, pa i njegov smisao za humor. Jer, demokracija je u Hrvatskoj postojala, čak i bez obzira na realno političko i geografsko okruženje, sve dok nisu beogradski dvorski revolveraši ubili rodonačelnika demokracije Radića. Stavljanje Hrvatske na optuženičku klupu zbog nedostatka demokracije - i u prinčevskim izjavama i na kraljevskim televizijama - nije valjda stvar samo vladajuće stranke. Za dostojanstvo zemlje valjda su odgovorni svi koji svojim postupcima pridonose da život u toj zemlji bude snošljiviji i da samim tim njezina realna okolina živi s njom u što većem suglasju. Sve dok srbijanski prinčevi i politički prvaci pretendiraju da u svijet odašilju svoja opažanja o Hrvatskoj kao utvrđene istine dotle će pretendirati i na 'hrvatsko prijestolje'. Bili to prinčevi, radikali, sekretari... Generali!", upozorava Čuić. Komentirajući zatim pomoć koju takvim pretendentima pružaju neke zemlje "koje su vlastiti teritorij navrat-nanos proglasili srpskim teritorijem da bi princ mogao biti rođen u vlastitoj zemlji, što će reći da bi jednoga dana mogao biti kraljem (i Hrvatske)", Čuić piše kako je "to tema i za diplomatsku notu, a ne samo za (više)stranačka tumačenja. Jer, prikazivati na uglednoj televizijskoj mreži kako je cijela Hrvatska u Drugome svjetskome ratu bila listom za fašizam a zanemariti istodobno prvi antifašistički pokret u Europi (u Hrvatskoj!) nije sloboda medija nego falsifikat. A još kad se sve to zbiva u vrijeme kad se tajni agenti muvaju oko oltara kako bi zavirili u vjerničke duše, što nije činio ni Staljin, onda više nije riječ o demokraciji nego o imperijalnoj ignoranciji. I Hrvatske, i činjenica, i demokracije. Što će reći - i vladajuće stranke u Hrvatskoj i hrvatske opozicije. Što nužno navodi na zaključak da je protagonistima takva naučavanja o Hrvatskoj svaka Hrvatska fašistička a svaka Srbija demokratska", ocjenjuje Čuić i upozorava: "Kako obrana Hrvatske od objeda nije stvar, istodobno, obrane ni vlasti ni opozicije, nejasno je zašto se nitko od stranačkih prvaka nije o tim objedama jasno očitovao. Neće biti da u predizborno vrijeme takvo izjašnjavanje smanjuje izborne izglede - kad bi bilo tako, Hrvatska gotovo da ne bi imala razloga. A kreatori takve slike o Hrvatskoj, u hrvatskom okruženju i u širem svijetu, upravo to žele dokazati - da Hrvatska i nema razloga za državnopravni oblik". (...) (Hina) mc 130104 MET feb 97