TO JE PRIČA O "NIČEMU"

NEW YORK, 9. veljače (Hina/AP) - Čini se da uistinu ima nešto u "ničemu". Fizičari već dugo znaju da je praznina ipak nečim ispunjena. Vakuum, kao što ga fizičari zovu, pun je sitnih čestica koje se pojave u tako kratkom vremenu da ih se ne može izravno otkriti. #L# No te čestice mogu imati i stvarne, vidljive učinke, kao što je pokazao nedavni eksperiment, koji je izveo Steve Lamoreaux iz Državnog laboratorija Los Alamos u Sjedinjenim državama. Dok je radio na Sveučilištu u Seattleu, u saveznoj državi Washington, Lamoreaux je odlučio demonstrirati ono što je gotovo prije 50 godina predvidio nizozemski fizičar Hendrik Casimir. On je 1948. izračunao da bi takozvani virtualni fotoni trebali privući dvije neznatno udaljene metalne ploče. Pet desetljeća nitko se nije zamarao s ispitivanjem te pretpostavke. Teorija iza toga predviđanja, znana kao kvantna elektrodinamika, toliko je čvrsta da nitko nije niti sanjao da bi mogla biti neispravna. Iz čista inata, a i kao demonstraciju za svoje studente na Sveučilištu u Seattleu, na kojem je predavao do prošlog ljeta, Lamoreaux je ipak odlučio ispitati tu teoriju. I, što nikoga nije iznenadilo, teorija je bila potvrđena. Kako je Lamoreaux sve više približavao par metalnih ploča jednu drugoj, na udaljenost od stotinke debljine ljudske vlasi, ploče su se počele privlačiti onako kako je predvidio Casimir. Dvije se metalne ploče privlače zato što je prostor između njih poput kutije, objasnio je Charles Sukenik, fizičar sa Sveučilišta iz Wisconsina, koji je sudjelovao u demonstraciji fenomena, što ga je predvidio Casimir. Na virtualne fotone može se gledati kao na valove različitih veličina, i - kada su ploče vrlo blizu - najdulji valovi bivaju isključeni iz kutije. Kako se fotoni tih najduljih valova ne mogu uistinu pojaviti između metalnih ploča, energija virtualnih fotona u kutiji je manja nego ona izvan nje. Upravo ta razlika u energiji jest ono što privlači ploče. (Hina) car mp 090218 MET feb 97