HONG KONG, 18. veljače (Hina) - Sjeverna Koreja posljednje je dvije i
pol godine u žalosti za velikim vođom Kim Il-sungom, koji je umro 8.
srpnja 1994. Ova je godina, s obzirom na povijesne događaje koji
slijede po isteku trogodišnje komemoracije, trebala biti godina
radosti. Kim Jong-il, sin Kim Il-sunga i trenutačno vrhovni
zapovjednik 1,2 milijunske vojske - koji je ove nedjelje, uz veliki
ceremonijal i izraze vječne odanosti, proslavio 55. rođendan - trebao
bi na ljeto, uz još veće slavlje, preuzeti preostale očeve dužnosti -
predsjednika države i predsjednika stranke, čime bi započela
"kim-jon-ilovska era".
U Pyongyangu je, međutim, sve manje razloga za slavlje. Nasljednik
"velikog vođe" je u posljednje vrijeme doživio nekoliko teških
poniženja.
S gospodarstvom na rubu potpunog rasula i velikim poplavama koje su
osiromašenu zemlju pogodile drugu godinu za redom, Sjeverna Koreja je
bila prisiljena priznati da ne može prehraniti svojih 24 milijuna
stanovnika te zatražiti međunarodnu pomoć. Predstavnici UN procjenjuju
da će bez te pomoći masovna glad izbiti za par mjeseci.
U rujnu 1996. na trenutak je izgledalo da će na Korejskom poluotoku
ponovno izbiti rat. Sjevernokorejska podmornica se nasukala na južnim
obalama i u obračunu što je uslijedio ubijeno je 26 sjevernokorejskih
vojnika i 17 Južnokorejanaca, vojnika i civila. Taj incident je bio
najozbiljniji vojni obračun dviju strana od Korejskoga rata. Na opće
iznenađenje Pyongyang je izrazio "duboko žaljenje", a Seoul uzvratio
gestom dobre volje - vraćanjem tijela sjevernokorejskih vojnika. Kriza
se činila prevladanom.
Prošle srijede, 12. veljače, Hwang Jang-yop, jedan od vodećih
sjevernokorejskih ideologa i dugogodišnji bliski suradnik Kim
Jong-ila, zatražio je politički azil u južnokorejskom konzulatu u
Pekingu, optužujući iz svog novog utočišta Pyongyang za diktaturu i
glad u zemlji. Sjeverna Koreja ne priznaje taj bijeg i govori o
otmici. Istodobno, Seoul pregovara s Pekingom o sigurnom prolazu Hwang
Jang-youpa do Južne Koreje. Peking je u dvojbi hoće li se prikloniti
svom dugogodišnjem ideološkom savezniku ili novom gospodarskom
partneru. Pregovori će biti iznimno teški, a rješenje koje bi
zadovoljilo sve strane čini se gotovo nemogućim.
Hongkonški "Morning Post" piše ovih dana kako "režim u Pyongyangu
postaje sve usamljeniji. Ni njegovi najviši dužnosnici više ne vjeruju
u njega. Od sada Kim Jong-il, kao i Sadam Husein, mora živjeti u
stalnom strahu od izdajnika u redovima najbližih suradnika. Već
slomljeni režim na Sjeveru na rubu je potpunog urušavanja".
Većina zapadnih i azijskih analitičara slaže se, međutim, u ocjeni da
je još prerano govoriti o skorom padu posljednjeg staljinističkog
režima u svijetu. Iako pred gospodarskim bankrotom, vojno on još
uvijek predstavlja nezanemarivu snagu. Uz to, čini se da su ključni
međunarodni čimbenici zainteresirani za "konstruktivan" pristup.
Clintonova administracija želi iskoristiti poboljšanje odnosa između
Pekinga i Washingtona za održavanje četverostranih, kinesko-američko
-sjeverno i južnokorejskih mirovnih pregovora koji bi formalno
okončali Korejski rat (zasad je još uvijek na snazi samo primirje
sklopljeno 1953.). A da bi na to privoljela režim u Pyongyangu ona bi
mogla biti spremna ne samo pružiti pomoć u hrani i ublažiti trgovinske
sankcije, nego i pomoći Kin Jong-ilu u konsolidaciji moći. Gašenje još
jednog potencijalnog žarišta svjetskog sukoba i daljnje unapređivanje
odnosa s Kinom preveliki je dobitak da bi se propustila pružena
prilika.
Uz sve manji broj zemalja u socijalističkom taboru Kina je,
nesumnjivo, zainteresirana da se "bratski" režim u Pyongyangu održi.
Ujedinjena, vojno jaka, ekonomski razvijena, otvoreno kapitalistička i
sve više demokratska Koreja zasigurno nije susjed kojega bi pekinški
komunisti priželjkivali. Stoga je održanje Sjeverne Koreje, kao
ideološke i vojne tampon zone prema jugu, gdje se nalaze američke
postrojbe, u interesu Pekinga. No, i kineska potpora Pyongyangu ima
jasne granice. Iako je tijekom Korejskog rata Kina poslala upomoć
milijune "dobrovoljaca" svom "komunističkom bratu", zahvaljujući čemu
se S. Koreja i uspjela suprotstaviti udruženim južnokorejskim i
američkim snagama, stvari su se u međuvremenu iz temelja promijenile.
Vrijednost prošlogodišnje trgovinske razmjene Kine i S. Koreje od 565
milijuna USD zanemariva je u usporedbi s 20 milijardi američkih dolara
vrijednom razmjenom s Južnom Korejom. Od 1992. kada su Peking i Seoul
uspostavili diplomatske odnose, Južna Koreja je postala četvrti
najveći trgovinski partner Kine.
Samo na prvi pogled paradoksalno, ni J. Koreja, barem one "umjerene"
i pragmatične snage koje zastupa sadašnji predsjednik Kim Young Sam,
nije zainteresirana za brzo ujedinjenje. Cijena njemačkog ujedinjenja
- procjenjena na 650 milijardi USD - u Seoulu je shvaćena kao dovoljan
razlog za suzdržanost. Uz to, J. Koreja je u posljednjih 10-ak godina
doživjela neviđen gospodarski razvoj, a kako su se u međuvremenu u
Aziji probudili i ostali "tigrovi" konkurencija je sve veća i sve je
teže održati stabilan gospodarski rast. Vladu u Seoulu potresaju i
korupcijski skandali i često krvavi sindikalni i studenski protesti.
"Državna blagajna u bližoj budućnosti ne bi izdržala ujedinjenje",
tvrdi bliski savjetnik južnokorejskog predsjednika. Seoul se stoga
opredjeljuje za održanje stabilnosti i čekanje, a prije bilo kakvih
razgovora o ujedinjenju radije bi u Pyongyangu vidio nekakvog
"prosvjećenog diktatora" koji uvođenjem gospodarskih reformi po
kineskom receptu oporavlja opustošeni sjever zemlje.
Rasplet krize oko Hwang Jang-yopa će pokazati da li King Jong-il može
ispuniti takve nade. Novi sjevernokorejski vođa zasad je velika
nepoznanica s obzirom da rijetko istupa u javnosti i ne susreće se ni
sa kim iz inozemstva.
(Hina) bla br IGOR BLAŽEVIĆ
181236 MET feb 97
(Hina) bla br IGOR BLAŽEVIĆ