ZAGREB, 15. veljače (Hina) - U sklopu organizacijskog restrukturiranja
ali i stvaranja osnovice za uspješan nastup na tržištu, INA je početkom
ove godine izvršila velike promjene u svom ustroju. Tako je polazeći od
naglaska na temeljne djelatnosti, INA predala svom vlasniku - Republici
Hrvatskoj na upravljanje kompleks anorganske i organske petrokemije koji
obuhvaća INA-Petrokemiju Kutina (proizvodnja mineralnih gnojiva, te manje
tvornice čađe i kemijskih proizvoda za poljoprivredu i kućanstvo), te INA-
Polimere (OKI - Zagreb, DINA Omišalj, INA-Polikem Zadar, te INAVINIL Kaštel
Sućurac). Prelaskom u državni portfelj ta društva više ne spadaju u INA-
Grupu, te više ni ne nose Inin prefiks.
Promjene su se dogodile i unutar istraživanja i proizvodnje nafte i
plina. Od Sektora tehnoloških servisa oformljeno je društvo CROSCO d.
o. 0o. (Croatian Oil Services Company), kao specijalizirano društvo za
pružanje tehničkih usluga u istraživanju i proizvodnji nafte i plina.
Društvo je sada u stopostotnom Ininu vlasništvu, ali se predviđa i
mogućnost postupne prodaje vlasničkog udjela domaćim i stranim
partnerima u sljedećim godinama.
U okviru INA-Grupe oformljena su također još dva manja društva: HOSTIN
d. o. o. (za upravljanje Ininim turističkim i ugostiteljskim kapacitetima,
ponajprije odmaralištima), te INFO CENTAR d. o. o. (informatičko obrazovanje,
izdavaštvo i marketing). Ta su društva također u stopostotnom Ininom
vlasništvu.
Promjene se čine kako bi se stvorili uvjeti da INA postane respektabilna
i konkurentna srednjoeuropska naftna kompanija, s tendencijom postupnog
ulaska na svjetske burze dionica, a kao prvi korak najavljeno je pojavljivanje
na Londonskoj burzi početekom 1999. godine.
INA kao državna naftna kompanija, već duže vrijeme stvara pretpostavke za
brzu prilagodbu tržišnim uvjetima poslovanja, u čijem su sklopu i ovi već
povučeni potezi. Osnovni podaci ove najveće hrvatske tvrtke govore o 17
tisuća zaposlenih (INA-Grupa), zatim o ukupnoj vrijednosti imovine od 21
milijardu kuna, ukupnom prihodu u 1995. oko osam milijardi kuna, ukupnim
troškovima 8,5 milijardi kuna, te izvozu INA-Grupe na razini 800 milijuna
dolara i uvozu od oko 870 milijuna. Promjene koje su u tijeku posljedica su
trendova razvitka hrvatskoga gospodarstva i promjena na međunarodnom planu,
odnosno demonopolizacije većine državnih tvrtki u svijetu.
Dosadadašnji ustroj i poslovanje INE bili su rezultat gospodarskih uvjeta
u bivšem sustavu, ali su uvelike i posljedica uvjeta koji su u Hrvatskoj bili
prošlih šest godina. Tako je INA preuzimala portfelje mnogih hrvatskih
tvrtki iz strateških razloga na državnoj razini, tj. radi očuvanja
proizvodnih i tehnoloških cjelina, kadrovskoga potencijala, cjeline domaćeg
tržišta itd.
Prestankom rata i postupnim prelaskom na tržišno poslovanje, i pred
INU su se postavili drugi ciljevi, a pretpostavka njihovu ostvarenju je,
prvenstveno, u uspješnom procesu restrukturiranja.
Pri tome se, tvrde u INI, vodilo računa o iskustvima velikih svjetskih
kompanija, ali i kompanija država koje su nam slične po veličini i
gospodarskoj razvijenosti, što je upućivalo na trend prijelaza nacionalnih
naftnih kompanija na tržišne uvjete poslovanja.
Ciljevi koji su bili dominantni u uvjetima monopola, a to su sigurna
i kontinuirana opskrba domaćeg tržišta naftnim derivatima, postupno se
zamjenjuje jednim osnovnim ciljem, tj. stvaranjem uvjeta za profitabilno
poslovanje, kao i uključivanjem u borbu s međunarodnom konkurencijom.
Pri tome valja imati na umu da se svaka ozbiljna naftna kompanija bavi
tzv. "upstram" poslovima, odnosno istraživanjem i proizvodnjom nafte i
plina, "downstream" poslovima, odnosno rafinerijskom preradom, te trgovinom
i distribucijom. Očekuje se da država zadrži monopol samo u prvom segmentu,
se ostali se poslovi prepuštaju konkurenciji.
Hrvatska rafinerijska postrojenja tj. rafinerije nafte u Rijeci
(ukupnoga kapaciteta prerade oko devet milijuna tona godišnje) i Sisku
(oko pet milijuna tona), te manja rafinerija u Zagrebu, nisu temeljito
obnavljane već više od dvadeset godina. Doda li se tome i pitanje ratnih
šteta, jasno je da domaće rafinerije ne mogu u tom stanju ozbljno konkurirati
stranim tvrtkama. Stoga je nužno investirati, procjenjuje se oko 700 milijuna
dolara u sljedećih desetak godina. U tom slučaju one bi mogle osiguravati
domaće potrebe za derivatima, ali i postupno se upuštati u konkurenciju na
međunarodnom planu, (domaće rafinerije kapacitetima nadmašuju domaće potrebe).
Strani kapital je, međutim, moguće privući samo ako se ostvare dva uvjeta:
liberalizacija cijena, te slobodan uvoz i izvoz nafte, plina i derivata.
Potrebno je, dakle, ostvariti uvjete za profitabilno poslovanje, odnosno
cijene energenata moraju odražavati stvarne troškove.
Kao što je iz navedenog vidljivo, i INA se prilagođava ovim trendovima pa je
tako prije dvije godine provedena prva faza, odnosno pravno restrukturiranje,
što je podrazumijevalo usklađivanje sa Zakonom o trgovačkim društvima.
Sljedeća je faza bila organizacijsko restrukturiranje, što je dovršeno
istekom protekle godine, a sada je u tijeku faza poslovnog i financijskog
restrukturiranja.
Ukratko, svim tim potezima INA se okreće svojim temeljnim djelatnostima,
tj. istraživanju i proizvodnji nafte i plina, rafinerijskoj preradi i
trgovini, što je u organizacijskom smislu pokriveno INA-Maticom.
(Hina) fr do
151344 MET feb 97
(Hina) fr do