VJESNIK: JUŽNI KRIŽ

ZAGREB, 14. veljače (Hina) - "Australiju nazivaju i Južnim križem. Za mnoge Hrvate je to i bila, ali taj bi naziv možda bolje pristajao mnogim hrvatskim gradovima smještenim uz more. Svi ti gradovi su za sebe posebno čudo ljepote... i kao da od prapočetka tu stanuje samo ljubav. Ali užas ide usporedo s ljepotom i ljubavlju", piše u današnjem Vjesniku Đurđica Ivanišević i podsjeća, kroz povijest, na sve "vojske, kuge, ideologije, koje su kosile ljude i u ime kojih je carevala smrt" u tim gradovima - hrvatskim južnim križevima - ustvrdivši kako je strašna "kob jednog naroda u kojemu groblja dobivaju najveće značenje". #L# Nasuprot tome, tom vremenu rana i "molitve za grobove", novinarka upozorava na "medijsko groblje koje nažalost kreće iz južnoga grada" i piše: "Valjda je samo u tom gradu, tj. Splitu, moguć list poput 'Ferala'. Ne iznenađuje žiri koji je u Parizu navodno za ustrajno građenje Jugoslavije nagradio jedan list iz Hrvatske, jedan iz BiH i jedan iz Srbije. Uspoređujući pisanje u tom listu s pisanjem "u doba najstrašnijeg jugokomunizma u Splitu", novinarka izdvaja: "Nasljednici onih koji su zabranjivali mnogima molitve na grobovima, u svojoj novini stavljaju natpis na tekst 'Vatikanska zavjera'. Prepisani obrazac zločina nastavlja svoj beramski ples. I sve u krug poput logorske žice, i to najčešće ne preko politike, nego preko kulture ili Crkve, koja im postaje sredstvom politike. (...) Jer, zašto bi ljudi zaboravili Stipu Šuvara ili Radu Šerbedžiju (nije riječ o glumi, jer djelo uvijek treba čuvati, nego o jeftinoj politici) i njegovo suptilno ćaskanje s hrvatskim veleposlanikom kod engleske kraljice. I sve to u vrijeme pisanja o vatikanskoj zavjeri i sve to u vrijeme ponovnog filma na svjetskim televizijskim postajama o kardinalu Stepincu kao zločincu. Treba stvarati ponovno prsten razbijene zajedničke ideološke niti, pa i u ime zanimljivosti, zabave, stvoriti zaborav, nametnuti mnogima šutnju", komentira novinarka istaknuvši kako se to radi brisanjem istaknutih ljudi (navodi primjer Veljka Barbijerija) u hrvatskoj kulturi, odnosno "ispuštanjem iz tiska pravih događaja u kulturi. Stvara se privid ekumenizma na balovima diplomata ili mirotvornih pokreta što propovijedaju upravo oni koji su stvorili groblja i Zid na Selskoj cesti.(...) Kroz to vrijeme, dok se brišu imena, dok se preskaču pjesnici u antologijama i umeću oni prizemni politički mirotvorci, JAZU (HAZU) pompozno predstavlja zajednički hrvatski i slovenski projekt prijevoda Šenoe i Prešerna. Uz ta dva imena šlepaju se trajno isti sateliti na obje strane. Vjerojatno su već repovi pred knjižarama i za prijevod Šenoe i za prijevod Prešerna, a zapravo sve se radi da bi se prešutjela istina, nametnuo zaborav, zamijenila stvarnost irealnim. I nije riječ o mirotvorstvu, nego o smrtotvorstvu i hrvatske kulture i hrvatskih medija. I nema razdora između mlađih i starijih ni u Akademiji niti bilo gdje drugdje kako se lažno nameće. Postoji samo građenje jugoslavenskog prostora potpomognuto inozemnim idejama u svim segmentima u kojima glavnu riječ imaju i kultura i mediji. Prostor u koji se više neki časni ljudi ne žele uklopiti, pa ni po cijenu totalnog brisanja. Na kraju, vrijeme je da se posjete grobovi kako to kultura i ljubav i život određuju, ali je istodobno i vrijeme da se živi puni, stvarni život u kojem Južni križ postaje simbol, a Hrvatska postaje stvarnost za sve koji žive u njoj, stvarnost iz koje se teži sretnijoj hrvatskoj, a ne jugoslavenskoj budućnosti", piše na kraju Đurđica Ivanišević. (Hina) mc 140050 MET feb 97