VEČERNJI LIST - ŠARINIĆ: MORALI SMO VODITI I TAJNU POLITIKU

ZAGREB, 14. veljače (Hina) - Predstojnik Ureda Predsjednika Republike Hrvatske inž. Hrvoje Šarinić, kojem je ovih dana uručena francuska Legija časti, govori za današnji Večernji list o svojem političkom djelovanju posljednjih godina, razgovorima sa srpskim predstavnicima, međunarodnim izaslanicima i drugim zanimljivostima vezanim uz svoj politički angažman. Razgovor je vodio glavni urednik lista Branko Tuđen. #L# Istaknuši kako je dio odlikovanja što mu je dodijeljeno - hrvatski - "jer da Hrvatska nema ugled kakav ima u svijetu, ja to odlikovanje ne bih dobio", Šarinić napominje: "Mislim da posredno tako odgovaram i svima onima koji danas govore kako Hrvatska nema ugleda, kako je Hrvatska stalno na optuženičkoj klupi. Međunarodna je zajednica više puta Hrvatsku gledala oštro, ali zato što Hrvatska vodi svoju politiku i jer je međunarodna zajednica ne može voditi na kratkoj uzici. Predsjednik je puno puta kazao: sve što smo učinili, učinili smo vlastitm snagama i na temelju vlastitih prosudbi. Nekima to sigurno manje odgovara nego kad bi mogli Hrvatsku voditi onako kako žele". Osvrćući se na vrijeme kada je pregovarao s pobunjenim Srbima, Šarinić kaže kako mu je to bio jedan od najmukotrpnijih poslova u životu. Nabraja sve srbijanske političare i generale s kojima se sastajao i kaže: "Kao što sam kazao, bila su to teška vremena i čovjek je morao vjerovati u ono što radi. Uvijek sam pokušavao vjerovati u ono što radim, a to mi je u svim tim potpisivanjima i pregovorima bilo teško. No mi smo u to vrijeme kupovali vrijeme i nisam imao pravo da budem ni politički ni ljudski naivan. Dok smo pregovarali, mi smo u isto vrijeme naoružavali i stvarali snažnu Hrvatsku vojsku i imali smo drugo rješenje ako ti dogovori ne uspiju. Što sam više pregovarao i kako je vrijeme prolazilo, tako sam sve manje vjerovao u mogućnost nekakvog mirnog razrješenja". Podsjeća pritom na situaciju u kojoj se Hrvatska tada nalazila - s jedne strane vojno nadmoćna Srbija, Jugoslavija, a s druge strane pritisak međunarodne zajednice na Hrvatsku, "koja je imala jedva pravo da govori, a nije imala pravo da djeluje. Morali smo voditi politiku na gotovo tajan, skrovit način. Politički smo djelovali pregovorima, a u isto smo vrijeme jačali naše snage. Međunarodnoj smo zajednici uvijek pokazivali da smo spremni i na sporazume, i na dogovore, i na mirno rješenje premda u to nismo vjerovali", objašnjava Šarinić. Komentirajući reakcije javnosti na čijem je udaru u to vrijeme posebno bio, Šarinić kaže: "Kako danas govore da sam profrancuski, tako su tada pričali kao da sam gotovo prosrpski čovjek. Zbog toga kažem da je to bio težak i nezahvalan posao jer su me počeli prikazivati gotovo kao simbol nekakve mekane linije prema Srbima, nekih dogovora i naivnosti. Svi su govorili: pa taj Šarinić ne vidi što mi vidimo. Šarinić je itekako dobro vidio, ali smo u to vrijeme morali odigrati taj politički sitni vez". Komentirajući ljude koji su predstavljali međunarodnu zajednicu u to vrijeme (Carrington, Vance, Owen, Stoltenberg), Šarinić kaže: "Carrington, pa i Owen, bili su predstavnici međunarodne zajednice, ali vodili su englesku politiku. Danas se to otkriva i gotovo je skandal kako je Srbija lobirala tamo, kako su oni bili neki njihovi suradnici. Ne želim sada nikoga uvrijediti, ali neki su bili na srpskim platnim popisima ili su im Srbi školovali djecu. Konačno, engleska je politika nažalost bila na stajalištima koja sigurno nisu branila interese Hrvatske i nisu bila objektivna. Stoltenberg je Norvežanin, i on je u tome možda bio najobjektivniji, ali isto tako i s najmanje utjecaja. Vance je bio utoliko pozitivan što se za njegova vremena jugoslavenska armija povukla iz Hrvatske. Unatoč kasnijim kritikama i interpretacijama Vancea i njegove akcije, rekao bih da bi bilo vrlo teško postići sve ono što je poslije bilo postignuto da je jugoslavenska armija ostala". Na primjedbu novinara kao je Vance bio u Vukovaru na dan kada je tamo nestalo nekoliko tisuća ljudi, Šarinić odgovara: "O tome ima raznih interpretacija. Vance je bio predstavnik američke politike, koja je u samom početku bila vrlo, vrlo nesklona Hrvatskoj. Sjetite se samo kako je '91. godine James Baker došao u Beograd i ponašao se prema svima nama kao profesor prema đacima: ako budete pametni i razumni, dobit ćete bombone, ako ne budete, dobit ćete rat i izgubit ćete. Takvim svojim stajalištem praktički je dao zeleno svjetlo jugoslavenskoj armiji za napad na Hrvatsku. Međutim, iza toga i američka politika je evoluirala i došlo je do onoga do čega je došlo uključujući i Washington i Dayton i konačno UNTAES i Podunavlje. Sve te stvari ne smiju se gledati statički, zaustaviti povijest u jednom trenutku, jer bila je to evolucija. A američki su stavovi pozitivno evoluirali prema Hrvatskoj". (Hina) mc 140041 MET feb 97