ZAGREB, 26. veljače (Hina)- "Hrvatska je još uvijek u vrlo kompliciranom
i delikatnom političkom okruženju i takvo će stanje zasigurno potrajati.
Ta tvrdnja nije nikakva politička floskula, kako se ponekad želi prikazati,
nego realitet kojeg potvrđuju mnoge činjenice. Utoliko je i krajnje
problematično širiti onu vrst optimizma koji zatvara oči pred
realnošću, koji na sve otvorene i prikrivene znakove opasnosti
odmahuje rukom jer, tobože, hrvatska država više ni na koji način nije
ugrožena, njena nezavisnost i opstojnost nisu upitni, i tome slično",
ocjenjuje Nenad Ivanković i u nastavku iznosi nekoliko pokazatelja koji
potvrđuju njegovu procjenu.
Jedan od njih je hrvatsko Podunavlje, o čemu Ivanković, među inim,
piše: "Iako reintegracija teče 'po planu' ipak je Zagreb stalno
izložen novim i novim pritiscima. (...) I sada se čuju neka
diplomatska upozorenja kako bi se izbori u Podunavlju, eto, mogli i
odgoditi jer tobože hrvatska strana odugovlači s izdavanjem potrebnih
papira i dokumenata!? Naravno, sve se to ne događa zato što Hrvatska
ima neprijatelje među velikim silama, ili zato što ih stvara ili želi
stvoriti. To je naprosto posljedica interesne situacije ključnih
međunarodnih čimbenika na ovim prostorima. Amerikanci, koji cijelu
stvar vode u Podunavlju, nipošto ne žele da reintegracija uspije ali
tako da mnogi Srbi odu iz Podunavlja. I to ne samo zato što bi srpski
egzodus bacio sjenu na tu inače uspješnu američku akciju u samom srcu
Europe, nego i zato što ne žele dodatno destabilizirati ionako
uzdrmanog Miloševića koji vjerojatno ne bi preživio još jednu 'srpsku
seobu'. U tom kontekstu lokalni Srbi su objektivno u poziciji da
ucjenjuju a 'međunarodna zajednica' linijom manjeg otpora, i vodeći
računa o ravnoteži snaga koja odgovara u prvom redu njenim interesima,
pritišće Zagreb".
Drugi primjer koji Ivanković navodi u komentaru je situacija u Bosni,
o čemu piše: "Procesi u Bosni očito idu u pravcu svojevrsnog redizajniranja
Daytonskog sporazuma, i to na crti jačanja centralnih struktura
vlasti. Ima razloga da se vjeruje da su se Amerikanci odlučili
najprije na taj eksperiment, dakle na pokušaj stvaranja unitarne
Bosne, što politički u ovom trenutku simbolizira i uloga kao i
ponašanje samog Harisa Silajdžića. Tek ako taj koncept propadne, u
obzir dolazi druga mogućnost što ju, kao unutrašnju proturječnost, u
sebi sadrži Daytonski sporazum. To je ujedno i kontekst iz kojeg valja
otčitavati i aktualna zbivanja u Federaciji (muslimanske blokade) kao
i događanja u Mostaru (sukobi i provokacije), te prepuštanje Sarajeva
Muslimanima. Da Amerikanci vjeruju da će takvim potkusurivanjem
Muslimana suzbiti iranski utjecaj u Bosni, izvan je svake sumnje, baš
kao što je izvan sumnje i činjenica da to čine ne vodeći računa o
štetama koje mogu iz uspjeha ili neuspjeha takvog eksperimentiranja
proizaći, i to prije svega za druge.
Ako se tome dodaju još i francusko-američki rivaliteti, koji se
prelamaju i u Bosni a time i preko tamošnjeg hrvatstva, pa onda i
strateških interesa hrvatske države, te čudnovate uloge Njemačke u
svemu tome, koja je praktički iz zabluda jednog političkog umirovljenika
(Hansa Koschnicka) pokušala i pokušava napraviti svoju balkansku
politiku, stvari postaju ne samo krajnje komplicirane nego i interesno
jedva racionalno do kraja artikulirane.
U takvim prilikama uistinu je ravno političkom sljepilu mahati s
parolom kako je hrvatska država neupitno tu i kako se njenom
sigurnošću i egzistencijom ne treba više ozbiljno baviti. S takvom
zabludom moglo bi se dospjeti do političkog Bleiburga ukoliko bi,
nedaj Bože, postala zarazna poput epidemije gripe", zaključuje
Ivanković.
(Hina) dp vkn
260056 MET feb 97
(Hina) dp vkn