ZAGREB, 28. siječnaj (Hina) - Interview što ga je riječkom 'Novom
listu' dao nizozemski veleposlanik akreditiran u Hrvatskoj, g.
Scheffers, a na koji je reagiralo i hrvatsko Ministarstvo vanjskih
poslova u svojoj 'verbalnoj noti' izrazivši 'veliko nezadovoljstvo'
interviewom, povod je osvrta Carla Gustafa Stroehma.
Stroehm napominje kako je hrvatsko ministarstvo stavove iz razgovora
ocijenilo "'neprimjerenima', kontraproduktivnima i 'izvan uobičajenog
diplomatskog ponašanja'". Pepričavajući glavne dijelove izlaganja
nizozemskog veleposlanika, Stroehm citira mišljenje drugog diplomate o
tom interviewu i piše: "Jedan stari, iskusni diplomat, rekao je
poslije čitanja interviewa: 'Kad bi nizozemski kolega na sličan način
nastupio u nekoj zapadnoj zemlji, to ne bi izazvalo tek relativno
blagi ukor nadležnog ministarstva vanjskih poslova, nego diplomatski
skandal prvoga reda. Ne vjerujem da bi mogao ostati na svom položaju,
recimo u Belgiji, ako bi na sličan način čitao Belgijancima lekcije o
njihovoj ne baš uspješnoj etničkoj politici'.
Stari diplomat zaboravio je reći da ni u Bruxellesu ni u drugim
zapadnoeuropskim glavnim gradovima gospodin Scheffers ne bi dao
nikakve izjave takve vrste", dodaje Stroehm i u nastavku komentira:
"Po diplomatskim pravilima, veleposlanik je osobni zastupnik šefa
jedne države kod šefa druge države. Strogo gledano, gospodin Scheffers
zastupa nizozemsku kraljicu kod Predsjednika Hrvatske. U klasičnoj
diplomaciji, koja se razvila poslije Bečkog kongresa u 19. stoljeću,
to znači da veleposlanik uživa visok stupanj povjerenja. Preduvjet
takvog povjerenja je diskretnost, 'tišina'. U normalnim uvjetima i
današnji diplomat mora izbjegavati javne diskusije ili svađe. Ako
diplomat počne izositi svoje stavove prema zemlji gdje je akreditiran,
u medijima ili možda još u uličnim demonstracijama - onda je to ne
samo neuljuđenost, nego kraj svake diplomacije. Ne smijemo zaboraviti:
riječ 'akreditiranje' dolazi od latinskog 'credere', vjerovati. Ako
jedna država prihvati akreditive stranog diplomata, onda to znači da
ima povjerenje u njega. Ako diplomat izgubi 'kredibilitet' - to jest
povjerenje - vlada domaćin uskraćuje mu gostoprimstvo".
Stroehm dodaje da se diplomati nikako ne bi trebali ponašati kao da
su novinari ili političari. "Ako oni s vladom zemlje u kojoj obavljaju
svoju funkciju komuniciraju samo još preko medija - to znači da su
sumnjivi diplomati. Oni imaju svaku slobodu iznijeti stav svoje vlade
prema domaćinima. Ali, oni se ne bi trebali miješati u unutarnju
politiku. Na primjer - dodjeljivanje jedne koncesije za radio ili
tv-postaju svakako ne spada u nadležnost međunarodne diplomacije. I na
kraju: dobar diplomat uvijek će uvažavati domaćinovo samopoštovanje.
Možda će navedeni slučaj malo otrijezniti neke u Zagrebu akreditirane
diplomate. Manje interviewa, više osobnih kontakata - to bi svakako
bio doprinos boljim odnosima i razumijevanju", zaključuje Stroehm.
(Hina) dp gk
280042 MET jan 97
(Hina) dp gk