ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - Zastupnik u Županijskom domu Sabora Republike Hrvatske dr. Hrvoje Šošić u dopisu dostavljenom Hrvatskoj izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA) reagirao je na članak objavljen u "Novom listu" 21. siječnja
1997. godine pod naslovom "Točni podaci krivo protumačeni".
ZAGREB, 23. siječnja (Hina) - Zastupnik u Županijskom domu Sabora
Republike Hrvatske dr. Hrvoje Šošić u dopisu dostavljenom Hrvatskoj
izvještajnoj novinskoj agenciji (HINA) reagirao je na članak objavljen
u "Novom listu" 21. siječnja 1997. godine pod naslovom "Točni podaci
krivo protumačeni". #L#
U svom dopisu Šošić ističe kako je 14 puta u Saboru RH, na sjednicama
odbora i u Županijskom domu govorio o problemu hrvatske državne
statistike kao jednom od najtežih državnih problema, upozoravajući da
se hrvatska državna politika i hrvatska gospodarska politika ne mogu
voditi napamet ili gotovo napamet, što je za gospodarstvenike isto.
Za taj problem, kaže Šošić, dubinski znaju bivši i sadašnji guverner
Narodne banke Hrvatske Pero Jurković i Marko Škreb, a o tome je on
razgovarao i s hrvatskom gospodarskom i političkom legendom Šimom
Đodanom te jednim od najvažnijih saborskih i državnih gospodarstvenika
Đurom Njavrom.
Još dok je hrvatskom Vladom predsjedao Josip Manolić, navodi Šošić
u svom dopisu, problem hrvatske državne statistike dignut je na
najvišu moguću razinu. Šošić je, naime, razgovarao s Bogumilom Cotom,
(direktorom Zavoda za platni promet), vezano uz državno savjetništvo
Cyrusa Vancea i njegovog savjetnika Kuna, dok su bili u gospodarskoj
misiji, dakle, prije rata. Tada je Kun izjavio kako Hrvatska neće
dobiti ni dolara ako ne promijeni postojeću metodologiju bilanciranja
i statistike, stoji u dopisu.
"No, kako ispravno tvrdi, po Novom listu, potpredsjednik Vlade Škegro
'praksa prikupljanja podataka po socijalističkom receptu nije se do
danas izmijenila'. A ta praksa ide još dublje od rasprava koje smo
vodili s Vanceom i Kunom, zalazi u mnoge godine prije pada komunizma
u Hrvatskoj jer je još 1985. godine u Dugoročnom društvenom planu
Jugoslavije 1986.-2000. godine (koji je nasreću propao zajedno s
državom za koju je rađen) bilo određeno da će se 'preispitati i
prilagoditi sva privredno-sistemska' i u okviru njih 'čitav
financijski i obračunski sistem...', a što u odnosu na tzv.
'obračunski sistem' nije učinjeno još niti do danas, pa je
potpredsjednik Škegro višestruko u pravu. Prvi je problem u tome
što se, kako kaže Škegro, 'praksa' prikupljanja podataka po
socijalističkom receptu nije izmijenila. Kao negativno naslijeđe još
uvijek postoji u sedam središta kreiranja gospodarskih podataka
(vidjeti u knjizi: Razvojni trenutak Hrvatske, Zagreb, travnja 1994.,
str. 7, Hrvoja Šošića). Ostalo ih je sedam i nakon pripajanja Zavoda
za makroekonomske analize Državnom zavodu za statistiku: 1. Narodna
banka Hrvatske, 2. Zavod za platni promet, 3. Državna statistika, 4.
Hrvatska gospodarska komora, 5. Ministarstvo financija, 6. Ekonomski
institut i 7. Zavod za zapošljavanje. Uz ovih sedam središta ostalo je
još više točaka na kojima se prikupljaju podaci, a to su 1. gospodarske
(poslovne) banke, 2. urbanistički instituti, 3. razna ministarstva,
4. razne financijske, konzultantske i udruge za reviziju, a onda
povremeno 5. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 6. Matica
hrvatska, 7. razne profitabilne tvrtke kao primjerice ona s ključnom
ulogom Mate Crkvenca, pa 8. nekoliko ozbiljnih gospodarskih časopisa
i konačno 9. više pojedinaca koji u okviru osobnih mogućnosti
prikupljaju podatke koje ne mogu dobiti od sedam središta i devet
disperziranih mjesta (to su primjerice Šime Đodan, Mato Crkvenac,
Hrvoje Šošić, pa gospodarski analitičari u dnevnom i tjednom tisku
s osobitim prilozima poput onih u Večernjem listu i Slobodnoj Dalmaciji).
Kada se tome dodaju gospodarski neprihvatljiva prikupljanja podataka
s neprihvatljivim interpretacijama Branka Horvata, onda tek treba
ponoviti da se vidi koliko potpredsjednik Vlade Škegro ima pravo",
naveo je Šošić.
"Da se podaci iz različitih izvora bitno razlikuju, nije potrebno
niti govoriti jer je to neminovno s obzirom na to da se niti na jednom
mjestu podaci ne prikupljaju totalno niti bilanciraju integralno.
Što se tiče podatka ZAP-a o 1,3 milijarde kuna 'ulaganja' u jedanaest
mjeseci prošle godine, pravi je Škegrin zaključak da je podatak
'apsurdan' potvrđuje sam direktor ZAP-a za kojega se u Novom listu
kaže: "Po Cotinoj procjeni, spornih 1,3 milijarde kuna tek je jedna
petina - znači oko 20 posto od svih ulaganja u našoj zemlji tijekom
prošle godine". Odakle hrabrost Coti da procjenjuje da su sva ulaganja
400 posto veća od podatka ZAP-a? Gdje mu je izvor, a ako postoji,
zašto ga ne navede?"
"ZAP ima", nastavlja Šošić, "još jedan krupan problem. Nije izmijenio
terminologiju, a ako ju je izmijenio 'prilagodio' ju je, kako kaže
Škegro, 'socijalističkom receptu' (svaki recept uz količinu ima i opis
sadržaja - jaja, biber, cimet, brašno, ulje). Tako mu ostaje najprije
objasniti što su to: 1) 'ulaganja', što su 2) 'investicije', što 3)
'isplate stranih ulagača', a što su to 4) 'investicije u režiji samih
ulagača'. Sve se to ne može iskoristiti za potrebe poduzetničkog
slobodnog tržišnog gospodarstva, pa se onda prilazi formulaciji o
'krivom tumačenju točnih podataka'. Pitanje je: točni podaci o čemu?
No to je već druga priča za drugo mjesto".
"Škegro je s Valentićem presjekao inflacijske tijekove početkom
listopada 1993. godine srušivši primjerice mjesečne kamatnjake
gospodarskih (poslovnih) banaka od 1843 posto mjesečno u rujnu na
103 posto u listopadu 1993. godine, ali je ZAP nastavio po
'socijalističkom receptu' nudeći nam preko tiska (Večernji list od 22.
siječnja 1997. godine, str. 26) parcijalne podatke koje treba
'interpretirati' kako bi se saznalo što znači naslov pod kojim su
objavljeni - 'Državna poduzeća smanjuju gubitke'. Što to znači kada
nema komparativne usporedbe, kada je većina tih poduzeća više od
desetljeća u gubicima? Valjda se hoće da ih Vlada radi i prikuplja
podatke pokraj više od 20 interpretatora i prikupljača podatka? Stvar
je očito zrela za stavljanje na stol države i nacije jer hrvatsko
gospodarstvo i hrvatska država zaista nisu zaslužile da ih se vodi
napamet ili 80 posto napamet (po Cotinim procjenama) - 80 posto je,
naime, izvedeno iz Cotinih 20 posto ulaganja (da li glavnica?) u
jedanaest mjeseci prošle godine", zaključuje svoj dopis Hrvoje Šošić.
(Hina) dš sbo
231419 MET jan 97
(Hina) dš sbo