NAORUŽANJE U EUROPI TREBA PRILAGODITI NOVIM UVJETIMA

BEČ, 21. siječnja (Hina/dpa/AP) - Pregovori o izmjenama Sporazuma o ograničenju konvencionalnog naoružanja u Europi što su u utorak počeli u Beču imaju za cilj prilagodbu toga Sporazuma novim geostrateškim prilikama u Europi nastalim nakon prestanka hladnoga rata. #L# Trideset zemalja potpisnica toga Sporazuma dogovorile su se u prosincu 1996. u Lisabonu na summitu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) o početku pregovora koji ne mogu trajati dulje od 18 mjeseci. Potpisnice su se složile da je nužno prilagoditi Sporazum poslijehladnoratovskim uvjetima u Europi nastalim raspadom Sovjetskog Saveza i nestankom Varšavskog pakta nakon propasti komunističke vladavine u zemljama istočne Europe. Pregovori, pod okriljem OESS-a trebali bi uspostaviti nova ograničenja za pojedine zemlje za broj tenkova, topništva, bojnih zrakoplova i vojnika. Zapadni diplomati u Beču kažu kako bi novi Sporazum trebao sačuvati načela na kojima se temelji stari, a to su uspostava gornjih granica za konvencionalno oružje, transparentnost i kontrola u vojnim stvarima. "Ni slučajno ne bismo htjeli novo naoružavanje ili novu koncentraciju vojnih snaga," uvjerava jedan zapadni diplomat. Jedno od spornih pitanja pregovora u bečkom Hofburgu je želja Rusije da u izmijenjeni Sporazum ugradi odredbe kojima bi ublažila moguće prijetnje proširenja NATO-a na zemlje istočne Europe. Moskva bi htjela da se NATO-u ukupno, unatoč novim članicama, dopusti manje konvencionalnog naoružanja nego dosad te da se ne dopusti raspoređivananje NATO snaga na teritoriju njegovih novih članica. Sporazumom o konvencionalnom naoružanju iz 1990. bitno su smanjeni vojni arsenali u Europi. Pad komunizma u istočnoj Europi temeljito je izmijenio političko i sigurnosno stanje u Europi. Blokovsko sukobljavanje je iščezlo, a više bivših članica Varšavskog pakta, Poljska, Češka i Mađarska trebaju uskoro biti primljene u zapadni obrambeni savez NATO-a. Raspadom Sovjetskoga Saveza broj zemalja uključenih u Sporazum povećao se na istoku sa šest, koliko ih je bilo 1990. godine, na 14 koliko ih ima danas. Važeći Sporazum o konvencionalnom naoružanju bio je jedan od posljednjih i najznačajnijih ugovora o razoružanju između NATO-a i u međuvremenu iščezlog Varšavskog pakta. Njegov cilj bio je smanjenje teškog konvencionalnog naoružanja na Istoku i Zapadu na takvu mjeru koja bi onemogućila iznenadne napade. U Beču dogovoren, a u Parizu potpisan 19. studenog 1990. godine, Sporazum postavlja gornje granice za određene vrste oružja. Tako oba bloka nisu smjela imati više od 20.000 tenkova, 30.000 oklopnih vozila, 20.000 topova, 6.800 bojnih zrakoplova i 2.000 bojnih helikoptera. Na temelju toga Sporazuma, od 1992. oko 50.000 borbenih sustava pretvoreno je u staro željezo - u zemljama bivšeg Varšavskog pakta više od 35.000, a u državama NATO-a 16.300. Lavovski dio među zapadnim državama morala je ukloniti Njemačka, ponajprije ogromne količine oružja bivše DDR. Rusija je imala problema izvršiti obveze koje iz Sporazum proizlaze za tzv. "bočna područja". Ponajprije na području nemirnog sjevernog Kavkaza Rusija je zadržala više oružja nego što joj je to dopušteno prema Sporazumu. Na sastanku u svibnju 1996. dopušteno je Moskvi smanjenje "bočnih područja" uz jednake gornje granice naoružanja tako da koncentracija oružja na tim područjima sada smije biti viša. (Hina) sl maš 211457 MET jan 97