PEKING, 15. siječnja (Hina) - Kad su u kasnu jesen prošle godine kandidati za dužnost prvog postkolonijalog upravitelja Hong Konga krenuli u obilazak grada susrećući se s biračima, nezaobilazne u njihovoj kampanji ispriječile su se i
gradske četvrti nastanjene siromašnijim Honkonžanima.
PEKING, 15. siječnja (Hina) - Kad su u kasnu jesen prošle godine
kandidati za dužnost prvog postkolonijalog upravitelja Hong Konga
krenuli u obilazak grada susrećući se s biračima, nezaobilazne u
njihovoj kampanji ispriječile su se i gradske četvrti nastanjene
siromašnijim Honkonžanima. #L#
Tom su se prigodom nametnuli problemi podizanje standarda stanovanja
i potreba izgradnje dovoljnog broja jeftinih društvenih stanova.
Štoviše, ti su problemi odmah bili i uključeni u obećanja političara,
zagovornika Hong Konga kao doma za sve njegove stanovnike.
Istodobno su i stručnjaci koji se bave socijalnom problematikom, a
drže da nemaju dovoljno utjecaja na upravne strukture bez čijeg
blagoslova nema ni potrebnih sredstava, počeli kampanju ne bi li
nadležne uvjerili da je Hong Kong, na svoju sramotu, suočen i s
problemom teške sirotinje.
Kako je pritom otvoreno i 'akademsko' pitanje može li se siromaštvo
uopće rangirati, te ako ga treba stupnjevati kako odrediti objektivna
mjerila, oni manje skloni teoriji, a više praksi tvrde da upravo
mjesečni troškovi za prehranu ukazuju na postojanje teškog siromaštva.
Nije li, pitaju, sramota što u šestmilijunskom gradu u kojem je
prosječni godišnji dohodak po stanovniku još 1994. iznosio više od
20.000 američkih dolara, čak 10% stanovnika nema dovoljno novca za
prehranu.
Ako u tu kategoriju ulazi 500 do 600.000 ljudi, jasno je da će se
svaki dodatni honkonški dolar potrošiti upravo na namirnice, tvrde
primjerice, u Demokratskoj stranci. Tko nema za hranu, dodaju, ništa
drugo i ne kupuje. A to znači da je u gradu cijela vojska nedovoljno
sitih, slabo odjevenih građana, nespremnih za zimu.
Treba li se u takvim uvjetima, pitaju drugi, čuditi što Hong Kong
broji svoje mrtve beskućnike pri niskim temperaturama krajem siječnja i
početkom veljače. Nisu li skoro u istoj mjeri ugroženi i starci,
pogotovu oni koji žive sami, pita dnevni tisak pišući o ljudima koji se
zimi ne griju u stanovima, jer si to ne mogu priuštiti. Zahvalni su za
svaki dodatni pokrivač koji sami ne mogu kupiti, a bez kojih je teško
progurati zimu. Da bi uštedjeli koji dolar, nerijetko se odriču i
rasvjete u stanu, sjede uvečer u mraku i čekaju nesigurno sutra.
U gradu koji svoje blještavilo nudi kao jednu od turističkih
atrakcija, ponosan što u odnosu na broj stanovnika ima najviše
skupocjenih limuzina na svijetu, po podacima istraživača socijalnih
prilika živi više od 150.000 domaćinstava, samačkih i višečlanih, koja
istina, ne skapavaju od gladi, ali i nemaju dovoljno prema kriteriju
kupnje osnovnih namirnica.
Nije li to granica koja siromašne razdvaja od kategorije teških
siromaha? Uz to je riječ o ljudima koji ne primaju socijalnu pomoć. Da
im se pribroje i nositelji socijalne pomoći, tvrdi jedno istraživanje,
u kategoriji krajnjeg siromaštva našlo bi se možda 250.000 obitelji.
Njima su slaba utjeha glamurozne fotografije žena koje u garažama uz
vile u prestižnim stambenim četvrtima imaju po nekoliko skupojenih
automobila, u bojama koje odgovaraju boji njihovih krznenih ogrtača.
Njih ne zanima bogatstvo nagomilano po blještavim trgovinama ni
mnogo toga što Hong Kong čini tako privlačnim stranim posjetiteljima.
Oni si, tvrde istraživanja, ne mogu priuštiti čak ni "ručak iz
kutije", kakav se na uličnim kioscima nudi za 20 honkonških dolara.
Ukratko, tvrdi se, socijalna politika bi trebala uzeti u obzir
postojanje nekih mjerila siromaštva, a vlasti bi trebale odrediti
fleksibilnije granice za dodjelu socijalne pomoći. To dakako ovisi o
proračunu za socijalna davanja, o promjeni postojećih zakonskih
odredbi, o dobroj volji bogate sredine da pomogne siromašnima, o
zakonskoj proceduri i tako dalje. Političari su ponešto i obećali. A
tragične zimske hladnoće još nisu zavladale.
(Hina) mer rt
151526 MET jan 97
(Hina) mer rt