PEKING, 8. siječnja (Hina-Branko Merlin) - Školska mladež, kažu, sa zadovoljstvom prihvaća mogućnost razgovora s psiholozima koji ponegdje stižu u škole baš s namjerom da im pomognu pri rješavanju njihovih raznovrsnih
problema.
PEKING, 8. siječnja (Hina-Branko Merlin) - Školska mladež, kažu, sa
zadovoljstvom prihvaća mogućnost razgovora s psiholozima koji ponegdje
stižu u škole baš s namjerom da im pomognu pri rješavanju njihovih
raznovrsnih problema. #L#
Jednaku potrebu za nekim tko zna slušati, a može i pomoći savjetom,
osjećaju i žene koje su, uz djecu i starce, najranjiviji pripadnici
društva u tranziciji. Naime, njih prve optuštaju kao tehnološki višak,
teže ih zapošljavaju, češće ocjenjuju po mladosti i izgledu nego po
stručnim znanjima. One obično vode brigu o kući i o svim članovima
obitelji, temeljito uzdrmane svekolikim društvenim promjenama koje
jučerašnju Kinu žele preobraziti u neku drugu.
I tako su lanjska istraživanja u Pekingu, rezultati kojih su
objavljeni uoči 8. ožujka, pokazala da žene sve više pate od
psiholoških tegoba, a broj raspoloživih stručnjaka i ustanova koje bi
pomogle i dalje je skroman. Čak vrlo skroman, jer stručnjake godinama
nije nitko pripremao budući da Maovoj Kini nisu trebali psiholozi,
sociolozi, socijalni radnici, pravnici i ostali stručnjaci za
"buržoaske znanosti i kapitalističku praksu". Seksologe ne treba niti
spominjati. No, kao i na svakom polju gospodarskog i inog života u
Kini danas, dokazujući da tržište ovdje nije samo pusta fraza,
potražnja za psihološkom pomoći izazvala je i odgovarajuću ponudu. Ako
se za savjet ne možete obratiti zdravstvenim ustanovama, možete pisati
novinama, koje, radi prodaje, pozorno osluškuju želje čitatelja i nude
rubrike sa savjetima od pravne zaštite do pitanja odgoja i ljubavnih
problema. Možete sudjelovati u nekoj od radijskih emisija, izjadati se
u eter i dobiti savjet ili utjehu. A možete i posegnuti za telefonom,
nazvati neku od tzv. vrućih linija, pa anonimno potanko objasniti što
vas muči.
Priliku da se telefonom obrate za pomoć, primjerice, dobili su
nedavno i građani Zhenghoua (Džengdžona), glavnoga grada pokrajine
Hunan u središnjoj Kini, što je kao vijest objavila i službena
agencija Xinhua (Hsinhua). Tamo je, naime, jedna bivša učiteljica,
nakon nekoliko godina tijekom kojih je radila kao trgovački putnik,
što znači i intenzivnog rada s mnogim nepoznatim ljudima, zaključila
kako nekoliko raspoloživih "vrućih linija" koje nude mjesne
radiopostaje nije dovoljno za potrebe više od milijun stanovnika. Jer,
kaže, društvene promjene rezultiraju sve većim psihološkim pritiscima
i ljudima sve češće treba netko kome će se izjadati i s kim će
podijeliti strahove i brige pred sutrašnjicom. Pomoću zajma koji je
dobila od rođaka i prijatelja, Tong Guilan je iznajmila uredsku
prostoriju, oglasila svoju "vruću liniju" i od tada telefon stalno
zvoni.
Inače, otkako je 1987. u gradu Tianjinu (Tjenđinu) proradila prva
takva linija, (Peking je pravi procvat te vrste doživio nekoliko
godina kasnije), do danas je ostalo nejesano koja bi od upravnih
državnih službi mogla biti nadležna za tu vrstu poslovanja. U uvjetima
kad nitko nije nadležan, nitko i ne nadzire tko se bavi pružanjem
psiholoških usluga, upozorili su nedavno novinari tjednika "Život".
Nitko ne propisuje kvalifikacije i ne određuje standarde o podobnosti
za tu vrstu posla. Tko ima svoj telefonski broj i dobru volju, može
oglasiti da pruža usluge, a - ako ih želi naplaćivati, potrebna je
registracija kod tijela lokalne uprave nadležne za gospodarstvo i
trgovinu. Pritom nije važno je li davatelj usluga učitelj, novinar,
pravnik ili liječnik, za koje se pretpostavlja da se uglavnom bave
pružanjem takvih usluga, ili na primjer, hoće li savjetodavac završiti
kao intimni prijatelj deprimirane djevojke, čija će se depresija samo
pogoršati nakon spoznaje da joj čovjek od kojeg je očekivala pomoć
posredstvom "vruće linije" nije spomenuo svoju ženu i djecu.
Akademski stručnjaci rezervirani su u ocjeni rezultata rada "vrućih
linija" koje uz naplatu ili bez nje pružaju psihološke savjete, jer
zapravo nema cjelovitog uvida u sam fenomen. Ne zna se, uostalom, ni
koliko "vrućih linija" danas ima u Kini. Ono što se zna i što je očito
jest sve veća potreba ljudi da progovore o svemu što ih muči. Za
razliku od tišine, tipične za Maovo doba, Kina se individualizira,
makar i šaputanjem u telefonsku slušalicu.
(Hina) mer sv
081053 MET jan 97
(Hina) mer sv