US CSM 23. XII. MIROTVORSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 23. XII. 1998. Je li sila prijeko potrebna za mir? "Uoči blagdana 'mira na zemlji' i nakon bombardiranja Iraka, važno je pitanje: Može li samo uporaba sile donijeti mir? Ratovi su, bilo međunarodni ili građanski, krajnji neuspjeh u rješavanju sukoba. Pa ipak, kao što događaji iz 1998. pokazuju, očito je sila čimbenik koji vodi mirovnim pregovorima. U studenom je u Kambodži postignut međunarodni mir i kompromis, no tek nakon vojnih poraza Crvenih Kmera i zagovornika princa Norodoma Ranariddha. Dogovor s jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem o Kosovu zasad je stao nakraj najgorim ubijanjima. Kao i u Bosni 1994., krhki mir stigao je tek nakon vjerodostojne savezničke uporabe sile. Strahovi o oživljavanju terorizma igrali su ulogu u pomirbi katolika i protestanata u dogovoru Dobar petak o pitanju Sjeverne Irske. No provedba je usporena nastavkom razmirice o nespremnosti dviju strana da odustanu od nasilja. Nasilne akcije s obje strane u izraelsko-palestinskom sukobu stvorile su pritiske da se mirovni proces poboljša. Prekid terorizma bio je ključni cilj dogovora postignutog u studenom. Izgledi za svršetak 'posljednjeg dugotrajnog izvora međunarodog oružanog sukoba na zapadnoj polutci' vodili su Peru i Ekvador prema nagodbi o granicama, postignutoj u listopadu. No kraj ubijanja katkad je najlakši dio. Osim dogovora između Perua i Ekvadora, u malo je spomenutih slučajeva priča završila. Iako su sila ili prijetnja silom možda dovele protivnike za pregovarački stol, temeljna pitanja svakog sukoba još treba riješiti pregovorima. Još nedostaje političke hrabrosti koja je godinama izmicala vođama da se donesu teške odluke. Unatoč međunarodnim pokušajima, u mnogim drugim kriznim područjima strane nisu dovedene za pregovarački stol - ili, ako jesu, nisu uspjele postići dogovor. Ego, ambicije, ponos, strah i uvjerenje da bi pobjeda još mogla doći stoje na putu pomirbe ili predaje. U Africi je 16 od 45 zemalja uključeno ili u građanski ili u međunarodni sukob. Barem četiri čimbenika ometaju pokušaje postizanja mira: - Proliferacija oružja i profitabilnost trgovine oružjem stalno ohrabruju rat. Godišnje istraživanje istraživačkog servisa Kongresa pokazalo je da se svjetsko tržište oružja 1997. proširilo prvi put u mnogo godina. Osamdeset pet posto zemalja koje posjeduju američko oružje nedemokratske su zemlje u razvoju - mnoge u Africi. U srpnju su se Sjedinjene Države i 20 drugih zemalja sastale u Oslu da stvore globalnu kampanju za nadzor oružja, no dobar dio velike trgovine je tajan, pa izgledi za službena smanjenja daju malo nade. - Posebno u Africi, bogatstva kontinenta - naročito dijamanti i nafta - daju i poticaj i nagradu za sukob. Kompanija de Beers, koja nadzire dobar dio trgovine dijamantima, izvješćuje da ilegalno tržište vrijednim kamenjem nikad nije bilo aktivnije. - Sila, bez obzira na svrhu, ima svoje troškove. Ratovi proizvode nove ratove dok uskraćivanje etničkih skupina donosi zahtjeve za osvetom i beskrajni krug ubijanja. - Zbog unutarnjih podjela i nedostatka veće potpore, međunarodni ustroj, bilo UN ili regionane organizacije, sve su manje kadre provoditi diplomatski pritisak. Neslužbeni pokušaji i građanska diplomacija, bez obzira na svoju vrijednost u mirovnim naporima, ne mogu posve ispuniti jaz. Tragično i ironično, sila se često čini potrebnim preludijem u mir, no samo ako njezinu uporabu slijede istinski diplomatski pokušaji s ciljem prave pomirbe. Ako tome nije tako, ogorčeni krug nasilja se nastavlja", piše David D. Newsom, bivši veleposlanik i podministar vanjskih poslova za politička pitanja.