NJ WELT-CLINTON-SCHROEDER19. XII.

NJEMAČKA DIE WELT 19. XII. 1998. Clinton ne naziva "To nije dobar znak: savezni kancelar Schroeder obaviješten je o američko-britanskim zračnim napadima tek malo prije početka operacije - od premijera Tonya Blaira. Razumljivo je što je kancelar zbog toga ljut. Predsjednik Bill Clinton morao je zapravo šefa europske središnje sile pravodobno i osobno upoznati sa stanjem. To nije učinio. Tako je Schroederu tim postupkom predočena njegova vlastita vrijednost. Otkako u Bonnu vlada crveno-zelena koalicija, SAD očito opet drži svoga tradicionalnog saveznika Veliku Britaniju najvažnijim partnerom. Ni bivši SPD-ov kancelar Helmut Schmidt nikada nije uživao povjerenje koje je Washington iskazivao britanskoj premijerki Margaret Thatcher. Samo je u doba Helmuta Kohla bilo drukčije. Bonn je za vrijeme Kohla bio za Amerikance najvažniji europski sugovornik. Još u veljači ove godine pravodobno je bio ranije obaviješten od predsjednika Billa Clintona osobno o predstojećim napadima. Kohl je dakako i za američke operacije, a da to od njega nije zatraženo, ponudio njemačke zračne luke i logistiku. Kohl je, sigurno, u svojoj posljednjoj fazi bio vanjski političar tijelom i dušom. Njegov 'stalni svjetski stol' s Billom Clintonom i Borisom Jeljcinom bio je zatvoreni sustav s instrumentarijem ranog upozorenja. Da taj sustav sada nedostaje, osobito je drastično vidljivo po američko-ruskom osuđivanju glede iračke krize. Još početkom ove godine Helmut Kohl je bio posrednička i relejna postaja između Washingtona i Moskve. No on nije izabran a time je ograničavanje štete teško. Schroeder je na posljetku za svoga najnovijeg posjeta Moskvi javno dao do znanja da je Boris Jeljcin samo jedan od njegovih sugovornika. O odnosu povjerenja ne može biti ni govora. Gerhard Schroeder se za razliku od Kohla stalno izjašnjavao za težište u unutarnjoj politici. Osim toga, ovaj kancelar je tek preuzeo dužnost. Nitko ne može od njega zahtijevati da se dok je bio premijer Donje Saske školovao u stvarima međunarodnog menadžmenta kriza. Tu treba biti pošten. Uočljiv odmak SAD-a manje je usmjeren protiv osobe Schroedera nego protiv njegove konstelacije vlade. Uljudni su, ali toj vladi s jakim pacifističkim snagama u parlamentarnoj većini baš ne vjeruju. Rasprava između ministra vanjskih poslova Joschke Fischera (Savez 90/Zeleni) i ministra obrane Rudolfa Scharpinga (SPD) oko prve nuklearne uporabe možda je stvorila dodatno nepovjerenje. I u Washingtonu se zna: savezu odani ministar obrane Scharping ne pripada unutarnjem krugu koalicijskog vodstva a osim toga nipošto ne zastupa koalicijski smjer. Zeleni ministar vanjskih poslova Joschka Fischer naprotiv predstavlja uvjerenja koalicije. Gerhard Schroeder može biti i pouzdan i odan savezu: njegova većina za sada neutralizira njegov utjecaj u savezu. Njemačka među europskim NATO-državama opet svira drugu violinu iza Velike Britanije. Staro stanje iz vremena prije Kohla trenutačno je opet uspostavljeno. Zbog toga je Schroederova ofenziva njemačke samosvijesti prema SAD-u, ali i u Europi, malo uvjerljiva. Jedan njemački kancelar može biti prodoran samo ako je u Europi neprijeporno prihvaćen kao primus inter pares. No taj položaj određuje i transatlantski odnos prema SAD-u. 'Partners in leadership' su Washington i Bonn bili u Kohlovo doba. Gerhard Schroeder mora u njemačkom interesu poduzeti sve kako bi opet zadobio status kojega je izborio Helmut Kohl za sebe i za svoju zemlju. Pogrešan vanjskopolitički start teži je nego startni kaos u unutarnjoj politici: Schroederova je zadaća da Njemačka ostane vodeći partner" - zaključuje Martin S. Lambeck.