FR-LIBERATION 2.12.PARIZ-BONN

FRANCUSKA LIBERATION 2. XII. 1998. Pariz i Bonn: iste težnje prema EU "'Mislim da nisam u škripcu'... Sjedeći između socijaldemokrata Gerharda Schroedera i socijalista Lionela Jospina, Jacques Chirac je jučer izjavio da se osjeća 'jako ugodno' u Potsdamu na prvom francusko-njemačkom susretu na vrhu nakon smjene vlade u Bonnu. Nazočnost predsjednika iz desnice nije omela postizanje dogovora između Francuza i Nijemaca. Prema mišljenju Lionela Jospina, ovaj je susret pokazao 'novu dinamiku u pitanjima po kojima su naša stajališta bliska', ali i 'mogućnost postizanja nagodbe tamo gdje postoje razlike'. U zajedničkoj izjavi na pet stranica, dvije zemlje očituju svoju volju da daju 'novi zamah' svojim odnosima i da zajednički raspravljaju o važnim europskim temama. Prva će provjera biti Agenda 2000. (proračun Unije za razdoblje od 2000. do 2006.): Francuska se jako zauzima da se ti teški pregovori provedu za njemačkog predsjedanja Unijom u prvom polugodištu 1999. Problemi u biti ostaju neriješeni: Francuska se primjerice jako protivi zamisli - koju Bonn podupire - o 'renacionalizaciji' jednog dijela europskih agrarnih troškova. Izjava sadrži dug popis zajedničkih težnja koje još treba konkretizirati. Dok se Kohlova vlada protivila europskoj politici zapošljavanja, Schroeder ju je odobravao. Francuzi i Nijemci odsad će se zauzimati za 'europski ugovor o zapošljavanju'. Oni namjeravaju već na europskom susretu na vrhu u Beču koji će početi za deset dana, predložiti partnerima da se zauzmu za 'prisilne zadaće koje se daju provjeriti' u svezi sa smanjenjem nezaposlenosti kod mladih, dugotrajnom nezaposlenosti i borbom protiv diskriminacije žena. Predlažu da se 'ojača europski socijalni obrazac' i postigne 'socijalna usklađenost' unutar EU kada je riječ o vremenu i organizaciji posla, stalnoj izobrazbi, porastu plaća i zaštiti na radu. Stvoren je opći dojam o novom voluntarizmu, iako još sve treba odrediti na primjerima. Jacques Chirac je priznao da je 'lakše reći nego učiniti'... (...) U izjavi se traži reforma međunarodnoga financijskog i monetarnog sustava i predlaže da se privremeni odbor MMF-a pretvori u 'pravo vijeće ministara financija'. Dvije zemlje će o tome odlučiti na sljedećem susretu na vrhu G7 koji će se održati u Koelnu 1999. Nakon ovog velikog susreta na vrhu koji je okupio tridesetak ministara, dvojica šefova diplomacija zaduženi su da razmotre mogućnost održavanja ovakvih susreta svake druge godine radi 'upoznavanja'. Schroeder je govorio o mogućem 'tematiziranju' i ograničavanju takvih susreta te većem sudjelovanju 'građanskih društava'. Izjava iz Potsdama govori o osnutku 'francusko- njemačkog skupa' koji bi redovito okupljao osobe iz politike, znanosti, kulture, gospodarstva i glasila obiju zemalja. Nakon Schroederova odbijanja da dođe u Francusku na obilježavanje obljetnice Prvoga svjetskog rata, Pariz i Bonn razmišljaju također o 'načinima da se očuva i utvrdi ŠnjihovoĆ zajedničko europsko sjećanje'. Iznesena je zamisao o europskom spomendanu kojim se ne bi obilježavala ni vojna pobjeda ni poraz. Francuska se pak zauzela za veće učenje njemačkog jezika u ENA (državne upravne škole, op. prev.), kao i u francuskim diplomatskim školama. Nije prihvaćena ideja o veleposlanicima koji bi bili zajednički za obje zemlje, koju je prije nekoliko godina predložilo Državno vijeće. Napokon, nakon dugogodišnjeg kolebanja, pronašlo se sjedište za francusko-njemačko sveučilište, 'virtualni' fakultet na kojemu se mogu kombinirati predavanja koja su se slušala u Francuskoj i Njemačkoj: njegovo će sjedište od 1999. biti u Sarrebrucku. Čini se da je susret u Potsdamu raspršio neke sumnje koje je u Parizu izazvala anglofilija Gerharda Schroedera: 'Francuzi i Nijemci još uvijek se smatraju pokretačima europske integracije', rekao je jučer njemački kancelar. Još ih treba vidjeti na djelu", izvješćuju iz Potsdama Pierre Haski i Lorraine Millot.