US NYT 30. XI. MAKEDONCI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 30. XI. 1998. U Makedoniji, Slaveni i Albanci stvaraju neobičnu koaliciju "S ratom u susjednom Kosovu kao primjerom onog što bi se moglo dogoditi, vođe najradikalnijih etničkih političkih stranaka Makedonije stvaraju koaliciju za vlast u ovoj bivšoj jugoslavenskoj republici", piše Mike O'Connor. "Nakon dva tjedna iznenađujuće glatkih pregovora, vlada koja bi se mogla pokazati značajnim balkanskim eksperimentom u dijeljenju vlasti među etničkim skupinama, trebala bi u ponedjeljak biti potvrđena pred parlamentom. Izražavajući zamisao koja na nasiljem izmučenom Balkanu izgleda hirovito romantična, Arben Xhaferi, vođa makedonskih Albanaca, izjavio je: 'Uz međusobno razumijevanje, možemo naći zajedničke razloge za etničku integraciju.' Zaista, sam Xhaferi sve donedavno je taj ideal smatrao nedostižnim. On i mnogi drugi Alabanci, koji čine oko četvrtinu stanovništva Makedonije, strahovali su da nikad više neće biti pošteno zastupljeni jer je, govorili su, politički sustav okrenut protiv njih. Svojim glavnim protivnikom smatrali su nacionalno najradikalniju stranku, Unutrašnju makedonsku revolucionarnu organizaciju. Kad je ta skupina, kao viši član koalicije, na izborima ovaj mjesec osvojila nadzor nad parlamentom, činilo se da će još jedna čvrstorukaška balkanska nacionalistička skupina preuzeti vlast i tlačiti etničke manjine. No umjesto toga, vođa nacionalističke stranke Ljupčo Georgijevski počeo je pregovarati s Xhaferijem, čiju potporu nije trebao da bi vladao. Sve donedavno je Georgijevski (32), budući premijer, optuživao Xhaferijeve zagovornike da žele uništiti Makedoniju odcjepljenjem. U ponovnom razmatranju načina da pomire međusobne razlike, dogodilo se 'malo čudo', izjavio je Xhaferi. 'Zapravo, nikad prije nismo pričali', izjavio je on. 'Rukovali smo se nekoliko puta. No mislio sam - mi smo ovdje i oni su, pa zašto ne bismo otvoreno iznijeli probleme i vidjeli jesu li tako teški kao što mislimo.' Albanci u Makedoniji smatraju da ih vlada sustavno diskriminira, a strani se diplomati s tim slažu. U veoma siromašnoj zemlji, Albanci su uglavnom najsiromašniji, imaju najlošiju zdravstvenu zaštitu i škole, te razmjerno manje poslova u javnom sektoru. Najgore od svega jest što mnogi smatraju da nemaju interesa u Makedoniji te neovisnost drže jedinim rješenjem, možda u savezu s Albanijom ili Kosovom. Prošloga lipnja, kad se činilo da pobuna na Kosovu ide u korist albanskim separatistima, malodušni je vođa Xhaferijeve stranke izjavio da Albanci u Makedoniji počinju vjerovati da bi se i oni trebali latiti oružja. Tri dana kasnije taj je čovjek, gradonačelnik Tetova Alajdin Demiri, počeo služiti dvogodišnju zatvorsku kaznu zbog podizanja albanske zastave na gradskoj vijećnici. Kad su albanski političari otpočeli razgovore s Georgijevskim, jedan od njegovih prvih ustupaka bio je oslobađanje Demirija i još jednog gradonačelnika optuženog za isti prekršaj. Po Xhaferiju, postignut je i dogovor o planu da se mjesnim vladama pruži više vlasti te o rješavanju pitanja sveučilišta na albanskom jeziku. Mnogi Slaveni u Makedoniji boje se da Albanci pokušavaju stvoriti odvojeno društvo te zahtijevaju da više obrazovanje bude na makedonskom jeziku. Georgijevski je, uz znatan politički rizik, pristao iskoristiti državne fondove za podupiranje sveučilišta na albanskom jeziku, izjavio je Xhaferi. Georgijevski je izjavio da ne očekuje probleme od ekstremista iz svoje ili Xhaferijeve stranke. On kaže da ih namjerava uvjeriti u ispravnost svojih poteza. (...) Strani diplomati i makedonski političari kažu da čak i najradikalniji ljudi u području vide da će ova zemlja, koja se nalazi u sandwichu između Srbije, Albanije, Grčke i Bugarske, ostati siromašna i izolirana ne nauče li njezini vođe surađivati. Suočeni sa sve nezadovoljnijim albanskim stanovništvom, makedonski su vođe odlučili da je pametno uključiti i njihove predstavnike, smatra Christopher Hill, američki veleposlanik. 'Na Balkanu su sve druge države problem', izjavio je Vasil Tupurkovski, vođa druge stranke u koaliciji Georgijevskog. 'Želimo stabilnu državu.' Tupurkovski, koji je 1991. bio jedan od nekolicine koji su se trudili sprječiti ratove koji su zahvatili bivšu Jugoslaviju, očekuje da će Zapad odgovoriti gospodarskom pomoći i ulaganjima. Ekstremena nacionalistička stranka sad je uvjerena da mora biti umjerenija, dodao je. 'Oni su savršeno dobro shvatili da nikad ne bi pobijedili s radikalnim stajalištima koja su nekad zastupali', izjavio je Tupurkovski, 'a zaista su željeli pobijediti i imati moć.'"