fr-l'express 29.10.papa i ljepotica

FRANCUSKA L'EXPRESS 29. X. 1998. Ivan Pavao II. i hrvatska ljepotica "Odmah nakon izbora publika je javno obrukala Lejlu Šehović kojoj je zatim i oduzeta titula: najljepša Hrvatica muslimanskog je podrijetla! Integristi svih zemalja i svih vjera, ujedinite se! Kada djevojke skinu islamski veo, bogomoljac preko puta odmah ih poziva na red. Zapadne demokracije složno pletu konop na koji će one biti obješene. Ben Laden je podmetnuo eksploziv u američka veleposlanstva, talibani podupiru terorista br. 1, a CIA potiče 'učenike Kurana'. Malo bliže, u Alžiru, bezobrazan i slobodan tisak na francuskom jeziku izaziva državnu cenzuru: zabranjen je u cjelini već petnaest dana, ne može se reći da solidarnost Europljana remeti granice. Lejla nije rođena kao katolkinja. 'El Watan' i 'Le Matin' nisu istog mišljenja kao Pariz i Rim. Od te mješavine zlokobnog konformizma odudara enciklika 'Vjera i razum'. Papa, zacijelo, nije agnostik. On se uvijek poziva na svoju vjeru, dakle, ništa se nije promijenilo, zaključuju oni koji traže isključiv razlog. Da! Misaona je revolucija tim nečuvenija što razum rehabilitira čovjek vjere. Nikada u dvije tisuće godine postojanja, Crkva se nije odvažila na tako korjenite promjene. Pomislite: razum je neovisan, on utvrđuje vlastita pravila zavisno od svoje posebne svrhe. Kao 'univerzalan' (vjera teži za 'apsolutnim'): u ime 'vlastite spoznaje' on povijesno, antropološki i epistemološki prethodi biblijskoj objavi (čovjek je po naravi 'filozof'). Prijeko je potrebno točno utvrditi: razum nije tajno pokršten. Crkva potiče teologe na dijalog 's ukupnom filozofskom tradicijom, bilo da se slaže s Božjom riječi ili da joj se protivi'. Kakav skok za nepunih pedeset godina! Umjesto da napada osvajački racionalizam (kao Pio XII. u 'Humani Generis', 1950.), Ivan Pavao II. žalosti se zbog razuma koji je preslab da bi pomogao klonuloj vjeri. Kada Papa zove u pomoć, on to čini prikrivenim mislima, i nitko ga ne čuje. On je, međutim, uporan: 'žurnost' 'izazova' je prevelika. On ističe: sama vjera, ograničena na 'osjećaj' i 'vjersko iskustvo', 'rasprskava se' i pada u 'praznovjerje'. Neumorno opetuje: međuvjerski dijalog zahtijeva 'posredovanje' izvanvjerskog razuma, 'jedinog područja koje omogućuje slogu i dijalog s onima koji ne dijele našu vjeru.' Da bude jasnije: kada se susretnu tri biblijske vjere, one, kao u Libanonu, vade kalašnjikove i noževe za klanje. Za početak, u ovom se stoljeću klalo bez Božje pomoći, u ime rase, klase ili napretka. Na koncu, ratna se zastava mijenja, ali ne i načini, malena se djeca ubijaju u Božje ime. Papa otkriva Goyu: uspavani razum rađa nakaze. Papa prednjači pred razumom postmodernih mislilaca kojima žurnost izmiče. Daleko od toga da propovijeda samo u svojoj župi, pazeći da ne slavi vjersko XXI. stoljeće, on kaže da će bez 'ljudskog traženja istine' treće tisućljeće potonuti u vjerskom fanatizmu i krvi. Lejla Šehović i Karol Wojtyla bore se za istu stvar!", piše Andre Glucksmann.