FRANCUSKA-LIBERATION OD 13.10.98. SRBIJA I NATO

FRANCUSKA LIBERATION 13. X. 1998. Ja, Srbin podrijetlom, rado bih to razumio "Dok iz sata u sat pratim pripreme zapadne armade koja želi navaliti na moju bivšu domovinu Srbiju, neomoćan sam, preplašen i zapanjen, i prisjećam se. Godine 1941., kad sam imao osam godina, bježeći iz Novog Sada, rodnog grada u kojemu se klalo, ubijalo i bacalo u Dunav Srbe, Židove i Cigane, došao sam u Beograd koji se još pušio od njemačkih bombardiranja. Bilo je to doba bijega, progona, građanskog rata, doba kad su priče o zaklanima i koljačima zamijenile priče za djecu. Nisam imao vremena da odrastem, da sazrijem i oslobodim se predodžbe o čovjeku kao ubojici djece. Dvije godine kasnije, na pravoslavni Uskrs, engleski su saveznički zrakoplovi ispustili svoj teret nad Beogradom. Opet progon, opet bijeg, drugi životi i putovi koji su nas čekali na kraju puta. Sjećam se ... i svjestan sam da više nitko ne dijeli moja sjećanja. Kosovo... Neću se vraćati u doba srednjeg vijeka, neću podsjećati na glasovitu bitku na Kosovskom polju protiv Turaka, kad je knez Lazar poginuo izgubivši boj, ali je prema narodnom kazivanju zadobio nebesko kraljevstvo... Ne želim i ne mogu, jer vremena su se, i tamo, promijenila. Nesuvisle politike, narodni pokreti, u nedostatku razborite političke misli, neizbježno su doveli do nesnošljivosti. Danas bih samo htio razumjeti. Htio bih da mi se prije bombardiranja rastumači. Gledajući televizijski dnevnik, čitajući novine, tumačeći sve ratobornije govore, pitam se jesam li sanjao svoju prošlost. Koliko znam, Kosovo je sastavni dio neovisne i priznate države. U njoj postoji separatistički i teroristički pokret. Miloševićeva se vlada bori protiv njega načinima koji, naravno, nisu primjereni. Spaljena sela, protjerano pučanstvo, ratni zločini. Uostalom, na obje strane. Što ovdašnji tisak ne kaže uvijek. I sam je rat zločin. Htio bih razumjeti... Htio bih da mi se objasni zašto London nikada nije optužen zbog Irske, zašto se Tel Avivu nije nikada zaprijetilo zbog politike na područjima koja je zapravo zaposjeo. Priča se... Ocjenjuje se... Dobro obaviješteni ljudi kažu... Milošević je imao vremena i slobodne ruke da uvede red na Kosovu, uguši albansku pobunu, jer zamisao o velikoj Albaniji koja počiva na razvalinama nekolikih balkanskih zemalja, plaši čitav svijet. Imao je slobodu, ali u zanosu, vjerujući da mu je sve dopušteno, pretjerao je i počinio jedan pokolj više. Ja sam samo čovjek koji je preživio rat. Starac, još uvijek dijete, koje se nije nikada oporavilo od rata. Išao sam u potragu za braćom po strahu, gladi i drhtavici da ih utješim i njegujem, i pronalazio ih od Biafre do kineskog mora. I, što je sitnica, u Jugoslaviji zahvaćenoj ratom. Dakle, opet bombe? Znate, čak i na obalama Dunava i Save ima jako dobrih ljudi. I djece koja nisu glasovala za Miloševića. Najnovija je povijest pokazala: kada oluja prođe, bombe bogatih samo pune glasačke kutije tirana. Sadam, Castro i Gadafi su dobro. Njihovi narodi manje. Upravo sam telefonski razgovarao s jednim od prijatelja iz Beograda. Dobar čovjek. Već šest godina putuje zemljom želeći pomiriti Srbe i Hrvate, Muslimane i Srbe. Na moju je tjeskobu odgovorio da se ne boji bomba, nego jačanja fašizma. Okrutni ljudi oštre noževe za obračun s 'izdajicama'. Zabranili su neke slobodne radijske postaje i novine. Gospodine Clinton, Chirac i Blair, je li to izmišljotina, jesu li loši savjetnici ili cinizam, jednostavno cinizam? Zacijelo imate i druge načine da urazumite Miloševića, a njegove protivnike posjednete za pregovarački stol. Ili su istraživanje javnog mišljenja, izgledi za izbore i cijena pranja haljine Monice Lewinsky vrijedni krvi albanske i srpske djece koju je ujedinila patnja?", piše Vladan Radoman, liječnik i pisac, suosnivač udruge Liječnici svijeta. 140213 MET oct 98