FR-LIBERATION 8.10. UNIJA I PRORAČUN

FRANCUSKA LIBERATION 8. X. 1998. Složeni računi u Europskoj uniji "Njemačka, ali i Austrija, Nizozemska i Švedska, misle da im je Europa preskupa u usporedbi s korišću koju imaju od nje. Te četiri zemlje žele, dakle, smanjiti svoja izdvajanja za zajednički proračun. Međutim, ako je vjerovati Europskom povjerenstvu, taj zahtjev nije nimalo utemeljen. U opširnom izvješću o 'financiranju Europske unije' koje je objavljeno jučer, Europsko povjerenstvo drži da sadašnji sustav dosta pravedno odražava 'mogućnost poreznog opterećivanja država članica', tj. njihovo bogatstvo. Osim ugledne iznimke, Velike Britanije koja je 1984. postigla smanjivanje svojeg udjela u proračunu (glasoviti 'ček'). Ali, europska izvršna vlast ne poriče da su reforme moguće, ako se petnaestorica doista žele upustiti u taj opasan pothvat. Ona, dakle, nudi više mogućnosti, među kojima je i djelomična renacionalizacija zajedničke agrarne politike (ZAP) u svrhu smanjenja ukupnog iznosa tog dijela proračuna koji još čini gotovo polovicu proračuna Europske unije. Njemačko je razmišljanje čisto matematičko: riječ je o tome da se plaćanja Bruxellesu odbiju od iznosa njihova udjela. Tako je Pierre Moscovici, francuski ministar za europska pitanja, 15. rujna izjavio da 'neto udio (Francuske) u proračunu Europske unije iznosi tristo milijuna eura, dok je njemački udio oko jedanaest milijarda eura, što u omjeru iznosi 1:37'. Ipak, kako je jučer primijetio Jacques Santer, predsjednik Europskog povjerenstva, 'cijena i povlastice pripadnosti Europskoj uniji ne mogu se svesti na čisto aritmetički račun'. Primjerice, kako knjižiti izgradnju zrakoplovne luke u Grčkoj koju će zajedničkim novcem izgraditi njemačka tvrtka? Bolje je, dakle, usporediti udio svake zemlje u domaćem bruto proizvodu (DBP) Europske unije s njezinim udjelom u proračunu Unije. Tako Njemačka, koja ima 26 posto zajedničkog bogatstva, izdvaja za proračun 28,2 posto. Nemamo se zbog čega sablažnjavati (te su brojke za Francusku 17,2 posto i 17,5 posto, za Veliku Britaniju 16,9 posto i ... 11,9 posto, budući da joj je pomogao 'ček'). Zato Europsko povjerenstvo drži da se prigovori mogu izbjeći usklađivanjem davanja pojedine države prema njezinu bogatstvu. Taj 'izvor NBP' - koji trenutno čini 43,6 posto proračuna petnaestorice - isključit će druge trenutne 'izvore' (dio PDV-a, carina, poreza na uvoz poljodjelskih proizvoda). Druga mogućnost bilo bi bezuvjetno ukidanje britanskog 'čeka', što bi rasteretilo druge zemlje. Europska izvršna vlast upozorava da se Velika Britanija obogatila nakon 1984., a napose da bi dulja primjena takvog sustava značila oslobađanje Londona od tereta proširenja. Naprotiv, moguće je također da se 'ček' proširi na sve zemlje: ako neka država izdvaja više od 0,3 posto ili 0,4 posto neto nacionalnog bruto proizvoda, njezina se izdvajanja mogu obustaviti. Problem je u tome što sve ove mogućnosti otvaraju beskrajnu raspravu: osim što bi London mogao zapeti za svoj 'ček', potrebna je jednodušnost da bi se promijenio sustav 'vlastitih izvora' Europske unije... Stoga Europsko povjerenstvo predlaže lakši put: smanjiti troškove. Budući da najveće troškove ima ZAP, ono predlaže da se 25 posto izravne pomoći koja se seljacima isplaćuje na plaću, osigura iz državnog proračuna pojedinih država. Tako bi se uštedjelo više od devet milijardi ekija. Njemačka bi 'uštedjela' 678 milijuna ekija, dok bi Francuska u džep stavila 648 milijuna ekija. Problem u takvom rješenju - čija je prednost to što bi ga mogla prihvatiti kvalificirana većina - jest to da najsiromašnije države članice možda neće imati novaca za plaćanje razlike...", iz Bruxellesa izvješćuje Jean Quatremer. 090228 MET oct 98