FRANCUSKA-LE FIGARO OD 2.10.98. STEPINAC

FRANCUSKA LE FIGARO 2. X. 1998. Prijeporan posjet Ivana Pavla II. Hrvatskoj "Ivan Pavao II. poznaje Hrvatsku. On nije čekao Svjetsko nogometno prvenstvo da bi otkrio državu čiji su stanovnici 'ponosni što su Hrvati', kako se ljetos moglo pročitati na majicama navijača s crveno-bijelim šahovskim poljem. Ponosan narod svakako mu nije nemio. Da bi uvidio posljedice duge povijesti koja je na ovom području uvijek suprotstavljala katolike, pravoslavce i muslimane, on nije čekao komentare glasila prije njegova puta koji danas počinje. Sastavljajući propovijed koju će sutra održati prigodom proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca, on je temeljito proučio spis. Već 30. travnja 1979. - sedam mjeseci nakon izbora za Papu - primio je deset tisuća Hrvata u Svetom Petru u Rimu. Zagrebački nadbiskup tada ga je zamolio da se zauzme za Stepinčevu kanonizaciju. Kada je 10. rujna 1994., u jeku rata, došao u Zagreb, rekao je u zračnoj luci: 'Dužnost mi je prisjetiti se istaknutog i poštovanog lika kardinala i sluge Božjeg Alojzija Stepinca, štita Crkve u Hrvata.' Sutradan, na Svetoj misi, on o njemu govori kao o 'svijetlom liku suvremene povijesti'. 'Patnjom i svakojakim kušnjama platio je svoju hrabru privrženost Evanđelju.' Slična će biti i sutrašnja propovijed koju će održati u marijanskom svetištu Mariji Bistrici, 55 kilometara udaljenom od prijestolnice, gdje je Stepinac, podrugujući se nacističkoj, a zatim komunističkoj vlasti, svake godine držao nagovor kako bi potaknuo savjest građana, odbijajući svaku rasnu i vjersku nejednakost. Koliko je biskupa iz zapadne Europe tada bilo tako hrabro, dok su gdjekada žalili zbog šutnje Crkve na istoku? Zacijelo je Ivan Pavao II. imao pred očima povjerljive upute koje je nadbiskup Stepinac slao svojim svećenicima tijekom nacističke okupacije da bi spasio živote Srba i Židova koje je osudio ustaški režim. 'Primite ih da im spasite život. Ne tražite od njih posebno vjersko znanje, jer pravoslavci su kršćani kao i mi, a židovska je vjera korijen kršćanstva.' Tako je za Ivana Pavla II. koji je imao devetnaest godina kada je njegova zemlja bila napadnuta, a za biskupa je imenovan u svojoj 38. godini u doba komunizma, Stepinac brat velikih biskupa poput praškog Tomaseka, varšavskog Wyszynskog, budimpeštanskog Mindszentyja i mnogih drugih, koji su poput hrastova koje nijedna vlast, pa ni crkvena, nije mogla srušiti. Znajući za borbu savjesti svojih sunarodnjaka, oni su imali hrabrosti da progovore i brane pravo na tu savjest. Upravo će zato Alojzije Stepinac sutra biti proglašen blaženim. Usprkos svojim slabostima, on utjelovljuje temeljnu snagu vjernosti Evanđelju da razotkriva laž u svakoj vlasti koja bi se htjela nametnuti kao neograničena, kada Cezar hoće biti Bog", kaže Joseph Vandrisse. 050305 MET oct 98