16. IX. LE SOIR - E. VAN VELTHEM O ALBANIJI

BELGIJA LE SOIR 16. IX. 1998. Dva krokodila drže zemlju kao taoca Novinar lista Edouard van Velthem piše o stanju u Albaniji. U članku, između ostaloga, stoji: "(...) U sadašnjim geopolitičkim preokretima na Balkanu prvi dio utrke dobio je Berisha. U atmosferi revolucionarnog slavlja, s potporom SAD-a, on je sasvim prirodno doveden na mjesto predsjednika republike. No, njegova je zvijezda vrlo brzo izgubila sjaj, čak i kod njegovih zapadnih zajmodavaca. U uzastopnim izborima država se sve više dijelila na dva pola, sa savezništvima koja su se okupljala oko Berishine Demokratske stranke na desnici i Socijalističke stranke Fatosa Nanoa na ljevici. Paradoksalno, tek kad ga je njegov protivnik odlučio zatvoriti, zbog primjera, i to poslije sumnjivog sudskog procesa koji su kritizirali neovisni promatrači, Nano započinje svoju osvetu. Razočarano Predsjednikovim neodržanim obećanjima i skretanjem u autoritarizam, stanovništvo svoju nadu opet polaže u socijalističkoga vođu koji se u svojoj ćeliji smatra 'političkim zatvorenikom'. Rušenje sustava 'piramidalnog financiranja' i stvaranje praznine na vlasti koje zatim slijedi, na kraju preokreću odnose snaga. Berisha se povlači u svoje planine na sjeveru države, a Nano prelazi u vodstvo u drugom dijelu utrke i vraća se poslovima uz potporu pobunjenoga juga države. Njegova umjerenost u vezi s eksplozivnim Kosovom, gdje odbija mogućnost odvajanja Kosova, odmah zavodi diplomate. Nije to bez razloga, što su srbijanske vlasti likovale zbog Berishina neuspjeha, dok je to Adem Demaqi, politička veza s albanskim gerilcima, žalio uvijenim riječima. U zemlji s klanskom tradicijom, upropaštenom u pola stoljeća srednjovjekovnog totalitarizma, uloga vođe i njegova 'nepogrešivost' i dalje mnogo znači u političkom životu. Gospoda Nano i Berisha, koji su, ako ništa drugo, slični po svojoj neumjerenoj ljubavi prema vlasti, tu istu iskorištavaju i zlorabe, a svoje pristaše pokreću u skladu s okolnostima i smatraju, ponajprije, da su državne ustanove njihovo 'privatno lovište' u koje oni moraju stavljati ljude od svojeg povjerenja, bez obzira na njihove sposobnosti. A dijaspora tužno promatra tu beskrajnu svađu zbog koje su građani postali taoci i zbog koje je spriječena trajna obnova države i njezinih temelja. Mnogi zbog toga priželjkuju zajedničko povlačenje dvojice 'krokodila' i dolazak novog naraštaja neopterećenog osobnim mržnjama. Jer, Albanija ima druge brige u glavi i neke druge hitne probleme koje treba rješavati. Ona si ne može priuštiti luksuz skupog 'ratovanja poglavara'". 170328 MET sep 98