US WASH. POST 14. IX. GORBAČOV

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 14. IX. 1998. Gorbačevizam bez Gorbačova? "Dramatičan sukob između komunističkih čvrstorukaša i umjerene reformističke vlade predsjednika Borisa Jeljcina proizvodi začuđujuć rezultat: uspon treće snage, Gorbačovljevih sljedbenika, u vrh ruske politike i povratak gorbačevizma kao temeljnog smjera ruskog političkog života", piše Adrian Karatnjicki. "Tri čovjeka na vrhu - premijer Primakov, vjerojatni novi zamjenik premijera i gospodarski car Masljukov kao i novi predsjednik središnje banke Geraščenko, bili su sastavni dio Gorbačovljeve momčadi koja je predvodila Sovjetski Savez u njegovim zadnjim danima. Primakov je bio glavni savjetnik za vanjsku politiku. Masljukov je vodio ministarstvo državnog planiranja i služio kao zamjenik premijera, a Geraščenko je bio čelnik središnje banke. Iako danas nijedan od tih političara ne bi priznao te veze s bivšim sovjetskim predsjednikom koji je izgubio vjerodostojnost, oni će vjerojatno jednim dijelom slijediti politiku koja je obilježila njegove zadnje godine na vlasti. Neki bi mogli tvrditi da dolazak tih bivših komunista na vlast odražava novopronašlu moć komunista i ljevičarskih zakonodavaca u ruskoj Dumi. Zapravo, novoimenovane ruske vođe imaju malo zajedničkog s populizmom i ultranacionalizmom ekstremista Genadija Zjuganova i njegove ofucane skupine komunističkih predstavnika. Drugi dolazak Gorbačovljevih sljedbenika odražava slabost kako komunističkog, tako i reformističkog političkog tabora te golemu moć ruskih industrijskih i financijskih oligarha (koji se boje da ne izgube svoje bogatstvo) te ruskih sigurnosnih i vojnih elita (koje se brinu zbog kaosa). Ti blokovi moći nemaju mnogo povjerenja u politiku čvrstorukaških komunista u parlamentu i radikalnih reformista koje je Jeljcin izbacio s položaja. Moćni ruski gospodarski oligarhi boje se vladavine reformista koji se zalažu za slobodno tržište. Oni su ih nedavno pokušali prisiliti da plate zaostale poreze i dokinu privilegije i pokroviteljstvo koji karakteriziraju kapitalizam ruskog stila. U međuvremenu, ruska se sigurnosna elita boji da će reformisti potkresati njihove ionako mršave vojne proračune. Oligarhi ne vjeruju šarolikoj skupini populista i ultranacionalista koji bi valom nacionalizacija mogli ugroziti njihovo golemo bogatstvo i moć. Sigurnosnu elitu zabrinjava mogućnost da bi komunisti Rusiju mogli gurnuti u nered, provodeći politiku osvete protiv 'izdajnika' koji su krivi za gubitak Sovjetskog Saveza. Uzde vlade, međutim, prešle su u ruke treće elite, one koja je već gotovo desetljeće u pričuvi, ali joj i vojne i gospodarske elite vjeruju. Što, stoga, povratak Gorbačovljevih sljedbenika znači za današnju Rusiju? Iako je vjerojatno da će dramatično povećati ulogu države u gospodarstvu, te nove vođe nisu posve neprijateljski raspoložene prema privatnom sektoru. Pod Gorbačovom, oni su podupirali ograničene pokušaje liberalizacije gospodarstva i uspostavljanja prava na vlasništvo. Bankar Geraščenko, koji je upravljao sovjetskom i ruskom središnjom bankom, postao je početkom devedesetih miljenik 'crvenih direktora' i novih oligarha jer se odupro pokušajima ograničenja ponude novca. Njegova je politika potaknula hiperinflaciju i ubrzala industrijski pad, ali je omogućila opstanak ruskih poduzeća zahvaljujući golemim državnim subvencijama. Također je novim ruskim oligarhima omogućila da profitiraju od zajmova koje je financirala država. Može li novi gorbačevizam dugo opstati? Vjerojatno ne. Trojka Primakov - Masljukov - Geraščenko vjerojatno predstavlja zadnji odlučni pokušaj uspostave državnog upravljanja gospodarstvom. No nova ruska gospodarska elita, koja danas ima odlučujuću ulogu u oblikovanju vladine politike i nadzoru nad većinom medija, zadovoljna je takvim pristupom ako će on obuzdati akutnu rusku krizu, a oligarhima dopustiti da si osiguraju potrebne subvencije te učvrste svoje monopole i oligopole. Glasnost i perestrojka riječi su koje su se pod Gorbačovljevim lošim vodstvom istrošile, pa vjerojatno neće opet ući u politički rječnik Rusije. No povratak momčadi iz Gorbačovljeva razdoblja mogao bi značiti da ćemo vidjeti kako Rusija provodi polupečeni državni nadzor perestrojke, zajedno s ograničenom tolerancijom osobnih sloboda i političkog izražavanja koje su obilježavale glasnost. Ukratko, vladavina tih šezdesetgodišnjaka koji su se vratili na vlast značit će učvršćenje državnog kapitalizma koji je daleko od gospodarske i političke slobode, ali nije tako daleko od nekih loših zamisli koje su nadahnule jednog od najprezrenijih ruskih političara - Mihaila Gorbačova." 150226 MET sep 98