VOA 13. IX. LIVNO-ŠUJICA

GLAS AMERIKE - VOA 13. IX. 1998. U Livnu je prvog dana izbora bilo problema s biračkim popisima, dok je danas situacija bila puno bolja, iako su se stvarali dugi redovi i ljudi su bili vidno nervozni zbog čekanja. Naš kolega Ivica Puljić obišao je izborna mjesta u Livnu i Šujici. "U Uredu Organizacije za europsku sigurnost i suradnju kažu 'samo neka je prošao jučerašnji dan'. Sigurnosnih problema zasad nije bilo ni u Drvaru, Glamoču, Tomislavgradu. U samom Livnu vrlo su vidljive poruke upućene Krešimiru Zubaku i Novoj hrvatskoj inicijativi: 'Izdajnici, udbaši, dezerteri' - poruka je za čelnike ove stranke. Naš prvi sugovornik se zove Ivo. Izbjeglica je iz Bugojna, ogorčen je na bošnjačke političare koje smatra krivim za svoj izgon. Što očekuje od izbora? = Šta ću očekivat? Pet godina sam ovdje. Svaki dan neizvjesnost, nemaš šta očekivat. Kuća izgorena, sve u životu sam imao, izgubio, pa imam ti šta ispričat. - Jeste li Vi iz Livna? = Nisam, Bugojanac sam ja. - A Vi ste Bugojanac? Tako blizu kuća, a tako daleko? = Daleko je, i to još uvijek daleko. Na nuli još uvijek. - Nema nikakve šanse? = Pa, zasad nema. - Biste li mogli otići u Bugojno? = ... sve presušilo, ni posla, ni penzije, ni rada. Ništa. Nikakvih nada. To su samo priče za malu djecu. Što se tiče utjehe, ja je ne vidim. A šta bude bit će, ja pojma nemam. - A znači, mi smo sad shvatili, da niste uopće bili u Bugojnu? = Jesam, odem ja kao gost. Možeš ti kao gost otić, nema tu, izgoreno mi je sve, zapaljeno. Dal' će biti obnove, papirologije što se tiče, ja sam to sve uradio. Bi se vratio, šta se ne bi vratio? Šta ja znam? Sve je to tanko. Sve kad sagledaš i kad se povratiš - nema života. Narod zavađen, zatrovano sve. 'Obećavali su nam prije rata da će dva dana pretvoriti u jedan. Da će noć pretvoriti u dan. Nisu ništa uradili. Jelavić i Zubak su se prošle godine ljubili po Mostaru, danas oči jedan drugom vade. Tko će se tu snaći', kaže Ivo, izbjeglica iz Bugojna, koji naglašava da livanjski Hrvati više vole domaće Bošnjake nego bugojanske Hrvate - izbjeglice. U Livnu smo zatekli na biračkim mjestima i Hrvate i Bošnjake. Jedan Bošnjak kaže 'Bit će onako kako veliki odluče.' Na pitanje je li imao problema u posljednje vrijeme, odgovara: = Nema, nema. Zbilja ništa. Ma nema. - Jel' se može tu imat posao i to? = Pa radim ja i radio sam cijelo vrijeme. Bilo je problema, razbijanja radnje, oduzimanja kola, svašta. To je odraz nekulture. - Vi ostajete ovdje? = A da gdje ću? Livno je moj grad, Bosna je moja domovina. Nakon Livna posjetili smo Šujicu. Izbori su tekli bez političkih problema, ali su zato vremenski bili prisutni. Crni oblaci su se naprosto sastavili sa zemljom. Samo 12 stupnjeva Celzija, kiša i vjetar. Jedan od glasača reče: 'Nama je i Bog rekao laku noć, ovdje čak ni mobiteli ne rade, a kamoli demokracija.' Zaista, probali smo naš mobitel. Nije radio." (VOA) 140315 MET sep 98