RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 4.9.98.ZND

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 4. IX. 1998. Rješenje za probleme ZND-a postoji "Sedam godina nakon osnutka Zajednice Neovisnih Država na dnevni se red ponovno stavlja pitanje njezine daljnje sudbine. Međudržavna suradnja između bivših saveznih država u sklopu ZND-a gotovo je zamrla. Stvarna uloga tijela vlasti stalno slabi. Odluke koje se donose na međudržavnoj razini, prema riječima samih državnih čelnika zemalja članica ZND-a, zapravo se ne provode. Stoga nije čudno da mnogi predstavnici državnog vrha i političke elite u zemljama članicama ZND-a otvoreno izjavljuju da ustanove Zajednice ne djeluju, pa i da su zapravo nesposobne za rad. U takvim prilikama, prema našem mišljenju, postoje tri mogućnosti daljnjeg razvitka događaja. Prvi je raspuštanje ZND-a. Ta mogućnost u zadnje vrijeme dobiva sve više pristaša ne samo u zemljama koje graniče sa ZND-om već i u samoj Rusiji. Prema njihovu mišljenju treba samo formalno ukinuti ZND jer je on ustvari već odavno prestao postojati. Predstavnici tog mišljenja drže da je ukidanje ZND-a puno korisnije od njegova očuvanja na račun političkih i gospodarskih ustupaka prema drugim državama članicama. U tome bi slučaju alternativa za ZND u pravilu bio razvitak bilateralnih odnosa među državama na temelju načela najmanjih ustupaka i najveće koristi. No čini se da je provedba ove inačice povezana s najozbiljnijim vanjskopolitičkim neugodnostima za Rusiju. Raspadom ZND-a naša se zemlja može naći okružena 'sanitarnim kordonom' koji će činiti bivše zemlje članice Zajednice, od kojih će se većina morati okrenuti k drugim velikim državama s kojima je Rusija uvijek bila u neodređenim odnosima. U takvim prilikama, nikakvi dvostrani, pa ni višestrani odnosi između država, po našem mišljenju, više neće moći popraviti stanje... Druga je inačica očuvanje Zajednice u sadašnjem obliku. I ona ima dosta pristaša. Njihov je glavni argument postavka o potrebi očuvanja Zajednice radi izbjegavanja negativnih političkih i gospodarskih posljedica njezina mogućeg ukidanja. Ipak se postavlja pitanje: što želimo sačuvati - vanjštinu ili sustav koji stvarno djeluje? Ako ovo drugo, onda kako ga učiniti djelotvornim? Ima razloga vjerovati da se najsvrhovitije i najkorisnije rješenje problema ZND-a ne treba temeljiti na zamisli o njegovu što bržem ukidanju (ili, naprotiv, o njegovoj dubinskoj konzervaciji), već na postupnoj pretvorbi Zajednice u djelotvorniji međudržavni savez. Mislimo da bi takav savez mogla biti samo organizacija u sklopu koje će se osigurati viši stupanj integracije država članica. Upravo s takvog stajališa polazi prijedlog o osnivanju Euroazijskog saveza (EAS) koji je još 1994. iznio kazahstanski predsjednik Nursultan Nazarbaev. Tada je g. Nazarbaev predložio da se uz ZND stvori integracijski ustroj koji će imati naddržavna tijela čije će odluke prihvaćati kvalificirana većina (četiri petine od ukupnog broja zemalja članica), a koje će obvezivati sve zemlje članice. Bilo je predloženo da bi službeni jezik te organizacije bio ruski. Građanima država članica EAS-a dalo bi se pravo promjene državljanstva ako bi se stalno nastanili na području druge države članice EAS-a. Iako ovaj prijedlog nije ostvaren, mnoge su njegove zamisli provedene u sklopu ZND-a (načelo prihvaćanja odluka od strane kvalificirane većine u Gospodarskom savezu ZND-a, načelo pojednostavljene promjene državljanstva kod promjene zemlje boravka u konvenciji koja je sklopljena u sklopu ZND-a). To pokazuje koliko su postavke prijedloga suvremene, aktualne i koliko odgovaraju nastalim prilikama. To ne treba čuditi. Najbolje ostvarenje zamisli o integraciji poslijesovjetskog društva može biti upravo euroazijska ideologija. To je naddržavna, a istodobno i nekozmopolitska ideologija. Euroazijska ideologija koja je nastala u Rusiji, ne samo da je postala svjetonazorom velikog dijela ruske emigracije, već je bila jako popularna i među sovjetskom inteligencijom. Danas je ta osvježena ideologija koja odgovara suvremenim potrebama, svjetonazor velikog dijela poslijesovjetske političke elite. Upravo se na temelju euroazijske ideologije može stvoriti Euroazijski savez. Mislimo da bi on trebao biti pravnim nasljednikom ZND-a. Pretvorba ZND-a u EAS, po našemu mišljenju, može biti djelotvornijom od njihova paralelnog postojanja. Članovima EAS-a mogu biti sve zemlje članice ZND-a. U sklopu EAS-a potrebna je ista razina gospodarske, vojne i socijalne integracije država članica. Također treba očuvati razinu integracije koju je već postigla većina zemalja članica ZND-a (gospodarski savez, zajednička obrana i sl.) i proširiti ju na druge države. U integracijskim bi procesima osobito važne morale biti ne samo gospodarske, već i socijalne, kulturne i idejno-političke veze. Euroazijski savez može se, držimo, osnovati samo pod okriljem Rusije. Čini se da se upravo oko Rusije trebaju ujediniti zemlje članice EAS-a. Mislimo da samo rusko vodstvo može ostvariti zadaću ujedinjenja. Jer Rusija, to su tri četvrtine mogućeg teritorija i polovica mogućeg stanovništva EAS-a. Stoga Rusija ima pravo da traži vodeću ulogu u EAS-u. To se treba ostvariti na sljedeći način: 1. međudržavna koordinacijska tijela EAS-a trebaju predvoditi predstavnici Rusije (pri tome neće biti nikakve povrede prava drugih država, kao što je nema ni sada kada ruski predstavnici iz godine u godinu predvode mnoga koordinacijska tijela ZND-a); 2. uz prihvaćanje odluka konsezusom trebat će utvrditi mogućnost njihova prihvaćanja u skladu s gospodarskom moći pojedine države. Sada takav običaj postoji u Gospodarskom savezu gdje Rusija ima 50 posto glasova (podsjetimo da je sličan običaj postojao u drugoj polovici XIX. i početkom XX. stoljeća u Njemačkoj, kada je najveća njemačka država Prusija imala polovicu glasova u njemačkom saveznom vijeću); 3. umjesto osnutka naddržavnih tijela, ruskim državnim tijelima treba dati ovlasti za vođenje odgovarajućih tijela drugih članica EAS-a u sklopu različitih zajedničkih sustava (primjerice, carinska zaštita granica, protuzračna obrana i dr.). Takva se shema zacijelo dosta razlikuje od obrasca Nursultana Nazarbaeva. Ipak, čini se da bi upravo takav ustroj Euroazijskog saveza omogućio da se skladno i uravnoteženo spoje načela i propisi međunarodnog prava o odnosima između neovisnih država uz vodeću ulogu Rusije. K tome, ta uloga mora biti vodeća ne samo u djelovanju EAS-a, već i u njegovu osnivanju. Opće integracijske poticaje na poslijesovjetskom prostoru, po našem mišljenju, može djelotvorno načiniti samo Rusija", pišu Lija Vasiljeva, Vadim Balitnjikov i Jevgenij Serkov. 070151 MET sep 98