SZ-CIJENA OBEĆANJA-2. IX.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 2. IX. 1998. Cijena obećanja "Kancelar ima pravo. Ima pravo i svi to mogu vidjeti. 'Krajolik u cvatu je tu', najavljuje Helmut Kohl na svojim predizbornim nastupima na njemačkom istoku. Pritom zvuči prkosno, čak pomalo uvrijeđeno. Napokon se njegovi slušatelji moraju samo malo ogledati. Da li u Leipzigu ili Berlinu, u Jeni, Bitterfeldu ili Binzu na Ruegenu: na prvi se pogled vidi koliko se toga napravilo u novim pokrajinama od sloma DDR-a. Posvuda su iznikle moderne zgrade i poduzeća kojima na zapadu treba tražiti ravna. Nisu to samo ogledni projekti poput futurističkoga novog velesajma i otmjenoga kolodvora u Leipzigu ili nove kemijske tvornice u Bitterfeldu. Na velikoj površini odražavaju se milijarde ulaganja: na obnovljenim pločastim građevinama u Hoyerswerdi, oglednoj mreži autocesta ili odvodnim kanalima i uređajima za pročišćavanje u malim zabačenim gradovima. To se može pokazati, tomu se čak možemo diviti. No kancelaru se na istoku više ne dive, naprotiv. U anketama čovjek o kojemu još uvijek svi govore da im je donio ujedinjenje, dobiva porazne vrijednosti. Kad ljudi politiku drže najvišim oblikom laži, misle u prvom redu na njega. A kad kršćanski demokrati na istoku izgube izbore, time plaćaju svoju bliskost s kancelarom; oni koji žele ostati popularni, moraju se od njega odvojiti, kako je učinio Kurt Biedenkopf. Zasad CDU u toj izbornoj borbi uzalud čeka da se ankete na istoku poprave. Sa 30 posto unija je daleko ispod vrijednosti od prije četiri godine - i treba se bojati da će ju taj gubitak stajati vlasti u savezu. Oni koji pitaju za razloge pada, čut će ljude kako stalno govore o krajolicima u cvatu na koje uzalud čekaju. Jesu li mnogi istočni Nijemci slijepi? Ili jednostavno nezahvalni? Ne može biti samo to, čak i da neki istočnonjemački kršćanski demokrati zbog neshvaćanja raspoloženja svojih zemljaka bježe u takva pojašnjenja. Razočarani štoviše upozoravaju na tamne mrlje, na neprevidljive probleme preokreta: visoke brojke nezaposlenih, besperspektivnost mladih, stečaje brojnih tvrtaka. Gotovo sve ogledno ima i svoju drugu stranu: Leipzig blista i sjaji, ali je izgubio više od sto tisuća industrijskih radnih mjesta. Bitterfeld može biti ponosan na nova naselja - a ipak ima najveću stopu nezaposlenosti u Njemačkoj. Samo će sasma zlonamjerni za to stanje optužiti kancelara i politiku. Slomovi mnogih kombinata bili su neizbježni, nedvojbeno se obnova istočne Njemačke nije mogla provesti bez znatnih troškova za istočne Nijemce. Može se raspravljati o pogrješnim političkim pokušajima, može se žaliti zbog rasipanja milijuna, a osobito može naljutiti što su pogrješke, primjerice u skrbništvu ili politici subvencioniranja, uočene prekasno. No nitko ne treba misliti da bi bez takvih pogrješaka u istočnoj Njemačkoj vladala puna zaposlenost. A većini razočaranih stalo je i do tih pojedinosti. No što je kancelar radio pogrješno? Previše je obećavao - naime, nije obećavao mala čuda nego velike mirakule. Kad su se u istočnom gospodarstvu počele pojavljivati teškoće, kancelar se ljudima na istoku ponudio kao spasitelj. Igrao je nadoca i pritom se možda kobno poslužio očekivanjem koje se desetljećima hranilo u brižljivoj državi DDR-u: država će se brinuti za vas, ništa vam ne smije nedostajati. Moglo bi se zbijati šale s time što je tako puno istočnih Nijemaca povjerovalo u njegova obećanja. Jer su zapravo iz vlastitog pogleda u tvornice morali znati da budućnost ne može biti tako ružičasta. No kancelar je svojedobno propustio priliku da govorom o krvi, znoju i suzama priguši velika očekivanja. Nedostatak takvog raspoloženja mogao bi biti jedna od najvećih mana u njemačkom procesu ujedinjenja. Kohl jamačno nije bio jedini koji je pobudio dojam da bi se iz zapadnonjemačke blagajne između Greifswalda i Rudne gore mogla ustrojiti Šlarafija. No postao je simbolom tog obećanja. Tu je - unatoč neprevidljivim uspjesima - logično da nailazi na toliko razočaranja. Dobio je izbore na istoku jednostavnom igrom osjećajima, sada se njegovi ljudi ne smiju čuditi ako se osjećaji pretvore u suprotno. Kohl očito nije ništa naučio. Odavno su stranački kolege, poput Lothara Spaetha ili Kurta Biedenkopfa, dokazali da otvorenost donosi priznanje. Govore o tomu da će proces oporavka trajati cijelu vječnost i pozivaju na izdržljivost ali ne gube popularnost. Kohl naprotiv daje nova obećanja, na istočnonjemačkom tržištu radne snage vidi dolazak promjena u koje inače nitko ne vjeruje" - piše Jens Schneider. 030027 MET sep 98